PREŽIVJESMO I OVAJ KIJAMET...

 

Sabah, petak ujutru, vani snijeg, kijamet. Ali ništa nas ne smije iznenaditi, pa tako na brzinu obavim jutarnje rituale, pokupim suvozača i pravac Krupa-Bihać, na posao. Sve u duhu poznate Šimunovićeve misli, da bi stigli na vrijeme, treba krenuti u nevrijeme.

U kanjonu regularno stanje - neočišćen snijeg i oboreno drveće na putu. Neka stabla i granje mičemo da se može proći, negdje gdje se mogu provući samo manja vozila – molimo i usmjeravamo vozače kamiona da se pomjere i omoguće nam prolaz i tako se polako probijamo kroz kanjon. U Grmuši stablo preprječilo cijelu cestu, kao u „Balvan revoluciji“ devedesetih. Stvara se poduža kolona s obje strane. Stigla i grtalica, ali nema „motorku“ da se stablo reže i ukloni. Čekamo... Spontano se nekolicina vozača okupi, pokušavamo odgurati stablo, ne ide. Proradi bosanska improvizacija. Zakačimo granje za moj Ford, lomimo ih s jedne strane, potom Dacia sa druge. Smanjuje se. Odnekud dolazi ručna žaga. Kolega vatrogasac stručno „peruša“ preostale grane, dok ih ostali odnose sa ceste.

Možemo nastaviti dalje. Pokisli, mokri i oznojeni, ali zadovoljni što i na cesti ima dobrih ljudi. Ima sloge i akcije. Nismo bespomoćni. Sjetimo se rata i stvaranja „Sile nebeske“. Preživjeće ovaj narod. Bez obzira što institucije i pojedina javna preduzeća ne rade kako treba. Što isti dan nema ni „struje ni vode“. Što niko nikad ne daje ostavku ili bude smijenjen zbog nebrige za ono za šta prima plaću. Bez obzira što je preko trideset godina od prestanka rata. Bez obzira na sve... Jer neko mora. Kao i u ratu.  Jer uvijek neko mora. Sjetimo se i rahmetli Kusura, Sakiba i drugih šehida. A mi preživjeli guramo dalje i probijamo se kroz kanjon... Kroz životne oluje i kijamete.

I naveče pričamo djeci kako smo proveli dan. Da smo bili korisni i snalažljivi. I da tako treba. I da i oni trebaju tako. Da živimo na carskom drumu i da se ne možemo uvijek oslanjati na sistem, moramo improvizovati. I onda nakratko dođe „struja“, pa Džeko i Zmajevi pobjede. Osmijeh. Sreća. Jedna je Bosna. I idemo spavati sretni i zadovoljni. Volim te Bosno!

 

Zaključak:

Sistem koji zavisi od improvizacija nefunkcionalan je model upravljanja uu kome se izazovi rješavaju ad-hoc ("u hodu"), što dovodi do manjih postignuća od potencijala. Improvizacija ima smisla dok je izuzetak. Kada postane pravilo, dolazi do destrukcije sistema. Ovakav pristup upravljanju često zamjenjuje jasne procedure izuzetnim naporima pojedinaca, blokirajući dugoročni rast društva ili organizacije.

Održana promocija knjige autora magistra Samira Jašaragića

Najava promocije na portalu krajina.ba

U maloj sali Doma kulture održana je promocija knjige „Finansiranje projekata bankarskim kreditima, obveznicama, dionicama i fondovskim sredstvima“ autora magistra Samira Jašaragića. Organizator promocije je JU „Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje“ Bosanska Krupa, dok je promotor akademik profesor dr. Husein Muratović.

Dr. Husein Muratović poručio je da je finansiranje projekata iz fondova oblast koju je autor posebno dobro obradio.

“Nama je uvijek neko drugi kriv, a sami smo sebi krivi jer želimo igrati na svjetskom tržištu, a nemamo projekte. Bosna i Hercegovina ima kvalitetne kadrove, ali mi imamo i problem poslušnosti, imamo također i problem ‘lažnih’ diploma gdje imamo diplomu i zvanje, ali ne i znanje”, istakao je dr. Husein Muratović.

Promotor je također dodao da nismo iskoristili više od 40% sredstava iz fondova i da je to naša sramota, te da smo najmanje razvijeni u Evropi sa svega 35%.

“Ako hoćeš da uništiš jednu zemlju, uništi joj obrazovanje i ekonomiju, a mi smo na dobrom putu da to postignemo”, poručio je promotor.

Prisutnima se obratio i autor Samir Jašaragić, magistar poslovne ekonomije, koji je svoje obraćanje započeo zahvaljujući se onima koji su mu bili podrška. “U svijetu hiperpromjena, u ekstremno nestabilnoj strukturi, gdje su samo promjene stalne i sigurne, nakon iskustva posljednje globalne finansijske krize od 2007. do 2009. godine, trenutna ekonomska i geoekonomska kriza, uz strepnju od moguće stagflacije, transformišu ‘finansijske probleme’ u sve važniju temu javnih, ne samo ekonomskih, nego i političkih, pa i geopolitičkih debata, što rezultira sve većom potrebom pronalaženja rješenja koja vode ekonomskom rastu kao sigurnijoj budućnosti društva. Stvari će se neminovno mijenjati sve brže i neizvjesnije, ali promjene često nose i priliku za rast i napredak onima koji ih znaju i mogu iskoristiti. Ekonomskog razvoja i rasta nema bez investicija”, istakao je autor magistar Samir Jašaragić.

Također je autor istakao i određene činjenice vezane za ekonomiju i društvo u kojem živimo: “Može se reći da je svijet sačinjen od mnogobrojnih projekata. Gledano na taj način, projekti predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost civilizacije. Odabir projekta u koji će se investirati polazna je tačka za pronalazak sredstava za njegovo finansiranje.”

Prema riječima autora, ako ne postoje osigurani izvori za finansiranje projekta, velika je vjerovatnoća da će on biti neuspješan. Prihvatljivi izvori finansiranja ključni su za uspjeh projekta. Sve navedeno i sadašnja situacija stavljaju pred donosioce odluka fundamentalni zahtjev delikatnog izbora izvora i načina finansiranja projekata. Mogućnosti su velike i ograničene su kreativnošću inicijatora i investitora. Na osnovu svega toga nastala je i ova knjiga.

“Posebne zahvale za sam nastanak knjige ima moj mentor akademik dr. Husein Muratović. Zahvale idu i gradonačelniku Arminu Halitoviću koji je sufinansijer ovog projekta. U svijetu hiperpromjena gdje je dominantna nestabilnost i gdje dolazi do ogromnih političkih i geopolitičkih kriza, odabrao sam ovu temu za magistarski rad, kasnije sam je još proučavao i objavio ovu knjigu”, poručio je autor Samir Jašaragić.

Mnogo podataka i materijala za knjigu korišteno je iz stranih literatura, uglavnom na engleskom jeziku. U II i III poglavlju obrađene su teme koje, prema riječima autora, do sada nisu obrađivane na našem prostoru.

Riječ je o djelu koje može poslužiti studentima, privrednicima, kreditorima i rukovodiocima različitih nivoa vlasti.

Zanimanje za promociju su pokazali mnogi krajiški mediji koji su istu i najavili, te prisustvovali i napravili priloge. U nastavku su linkovi. 

Odrzana promocija knjige autora magistra samira jasaragica

Prilog RTV USK

Radio Bosanska Krupa

krajina.ba

krupljani.ba

reprezent.ba

google

Sihada Kržalić

• 
  

Najava promocije knjige „Finansiranje projekata“ magistra Samira Jašaragića u B. Krupi

JU „Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje” Bosanska Krupa organizuje promociju knjige „Finansiranje projekata bankarskim kreditima, obveznicama, dionicama i fondovskim sredstvima“, autora magistra Samira Jašaragića. Promocija će se održati u petak 26.09.2025. godine u maloj sali Doma kulture Bosanska Krupa sa početkom u 19:00 sati. Promotor knjige biće akademik prof. dr. Husein Muratović.

„Finansiranje projekata bankarskim kreditima, obveznicama, dionicama i fondovskim sredstvima može se svrstati i u udžbenike , ali i poslovnu finansijsku publicistiku, te je vrijedna sa naučnog, stručnog i praktičnog aspekta, budući da u fokusu ima detaljnu analizu izvora finansiranja kompanija i drugih subjekata, gdje njihov menadžment mora optirati na relaciji između vlastitih i eksternih izvora i utvrditi njihov odnos sa stanovišta obima, strukture, dinamike i cijena.

Pored naučnog doprinosa, cilj ove knjige je i da čitaoce navede na razmatranje mnogih aspekata finansiranja, da im alate za izradu sveobuhvatne finansijske analize, te proširili vidike novim trendovima u finansiranju projekata, ali i da potakne projektno razmišljanje i projektnu logiku, koju kao društvo, trebamo usvojiti i što više primjenjivati.

Akademik prof. dr. Husein Muratović, ugledni predavač i član tri akademije nauka, u recenziji ovog djela istakao je da je ova knjiga dobro štivo za studente ekonomije, privrednike, kreditore i za rukovodioce različitih nivoa javno-pravnih kolektiviteta u BiH, te je preporučuje svima njima, budući da će više saznati kako se odgovorno upravlja projektima, posebno u najvažnijem domenu, odnosno u obezbjeđenju različitih, a povoljnih izvora finansiranja projekata.

Samir Jašaragić, magistar poslovne ekonomije, rođen je i živi u Bosanskoj Krupi. Obnašao je funkcije ministra za pitanje boraca i RVI u Vladi USK, savjetnika za privredu Premijera Vlade USK i vijećnika Gradskog vijeća Bosanska Krupa, a stalno je angažovan kao stručni saradnik za finansijsko poslovanje u BH Telecomu. Pored ove knjige autor je i više naučnih i stručnih radova, analiza i kolumni. Učesnik je više domaćih i međunarodnih simpozija, seminara, savjetovanja i drugih stručnih okupljanja iz oblasti ekonomije, politologije, društveno-političkog života i javne uprave. Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Bihaću, te stekao zvanje magistra ekonomskih nauka, smjer poslovne ekonomije. Certificiran je u mnogim oblastima poslovne ekonomije, projektnog menadžmenta i aktivno govori engleski jezik. Angažirani je intelektualac koji se zanima za teme poput finansijskog menadžmenta, ekonomskog razvoja, organizacione kulture, političke komunikacije, geoekonomije i kulture sjećanja o čemu aktivno piše i objavljuje u medijima, ali i svom blogu. Veteran je i dobrovoljac odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Zbog implikacija kompleksnosti finansiranja projekata, te same implementacije projekata, promocija i razgovor na ovu temu će biti poučni i zanimljivi, stoga pozivamo što veći broj zainteresovanih da izdvoje svoje vrijeme i podrže ovu promociju.

KULTURA SJEĆANJA ILI SRAMOTNI ZABORAV

 

Polovina ljeta godinama unazad je haotično doba u Krajini. S dolaskom godišnjih odmora, naša dijaspora se u nepreglednim kolonama vraća rodnoj grudi. Oživljavaju sokaci i puste kuće. Druženje, smijeh djece, radost na licima nena i djedova – sve to podsjeća na jedno ljepše i sretnije vrijeme. Taj osjećaj pripadnosti zajednici, pa makar i makar i privremen, svima nam puni srce radošću.

Ali ljeto u Krajini nosi i teško breme sjećanja.

U ovom periodu obilježavamo najteže trenutke iz odbrambeno-oslobodilačkog rata: četničke zločine u dolinama Sane i Sanice, žrtve agresorske ofanzive "Spržena zemlja", i najemotivnije – dan pogibije generala Izeta Nanića, 5. avgusta. General Nanić nije samo vojni komandant. On je simbol otpora, hrabrosti i žrtve. Njegova pogibija ostavila je neizbrisiv trag u srcima boraca i naroda. Njegov lik i djelo su u temeljima tačka naše kulture sjećanja, i kao takvi nas obavezuju da djelujemo – na očuvanju istine, na jačanju države, na izgradnji pravednijeg društva. Zato je teško shvatiti i još teže prihvatiti da se baš 5. avgusta, po Krajini, organizuju vašari, veselja i koncerti turbofolka, često uz zvuke najeklatantnijih primjera srbijanske "meke moći" – cajki koje odavno ne znače samo "muziku", već su dio šire kulturne i političke propagande. Lično ovo doživljavam kao poniženje cijelog jednog naroda. Pisao sam ranije o ovom fenomenu: o tome kako se putem koncerata i javnog prostora vrši kulturna kolonizacija, dok se istovremeno briše i potiskuje naše sjećanje, naše vrijednosti i naši heroji. Više o tome pročitajte ovdje. Kultura sjećanja ili iluzija Lepe Brene

Naš odnos prema šumadijskoj nekulturi reflektira naš odnos prema nama samima. Imamo li dostojanstva? Imamo li iskreno poštovanje prema našim šehidima, gazijama, i simbolima borbe za slobodu – ili smo upali u zamku licemjerja i zaborava? Doduše, posljednjih dana dižu se glasovi, pišu se statusi, pokreću inicijative da se barem ove godine vašari odgode. Dobro je da je tako. Čak i zakašnjela spoznaja može biti ljekovita – ako zaista iz nje nešto naučimo. Jer nije problem samo u neodgovornim pojedincima koji organizuju ova veselja. Problem je sistemski. Podsjećam da još uvijek nije usvojen Zakon o značajnim datumima, događajima i ličnostima u toku odbrambeno-oslobodilačkog rata na području Unsko-sanskog kantona.👉Tekst nacrta zakona dostupan je ovdje. Nacrt Zakona o značajnim datumima, događajima i ličnostima USK

U vrijeme dok sam služio u vladi premijera Mustafe Ružnića kao ministar za pitanje boraca i ratnih vojnih invalida USK-a smatrali smo ovaj problem jednim od prioriteta rada ministarstva (uz formiranje Muzeja 5. Korpusa u krugu kasarne "Adil Bešić"), te sam aktivno uz naše komandante i profesionalce iz ministarstva učestvovao u kreiranju i delegiranju Skupštini USK-a na usvajanje Zakona koji je trebao konačno uvesti red u oblast obilježavanja značajnih događaja, te definisati nadležnosti, način obilježavanja, finansiranje, odgovornost. Međutim, 2022. godine, zbog političkih igara i neodgovornosti, Skupština USK-a ga nije usvojila. Rezultat? Improvizacija. Bezvlašće. Vašari na dan pogibije generala Nanića.

Zato danas postavljam nekoliko pitanja, ne samo političarima koji ga nisu podržali, već svakome od nas: Hoćemo li zauvijek ostati taoci zaborava i „naknadne pameti“? Jesmo li sposobni organizirati vlastito sjećanje, a da nam to neko drugi ne diktira? Imamo li dovoljno snage da kažemo – dosta je – i uspostavimo sistem koji čuva našu čast, a ne jeftinu zabavu? Kultura sjećanja ne smije biti samo emotivni trenutak. Ona mora biti utemeljena, organizirana, zakonski zaštićena – jer samo tako može preživjeti i održati sve pokušaje brisanja i zamjene tuđim narativima. Goethe je izrekao mnogo mudrih misli, ali možda najmudrija mu je ona da znanje nije dovoljno i da znanje treba primjenjivati. Krajnje vrijeme je da iz sjećanja izađemo – u djelovanje.

Nikad više rata?!

Na pitanje da li će ubrzo biti rata u BiH, odgovor je logičan. Rat je skup „sport“. Potrebni su adekvatni resursi, prvenstveno finansijski, ljudski i vojni. Kao što je maršal Trivulzio 1499. godine pisao Francuskom kralju Luju XII: „Za vođenje rata potrebne su tri stvari: novac, novac i još više novca“.

Neophodna je i politička odluka koja promiče ratnu propagandu, koja pobuđuje iskonsku emociju  straha, pa i šizofrenije, da bi se kreirala inicijalnu klima za početak sukoba. Na sreću u BiH toga više nema. Ustvari cijela ova situacija je lopovsko-politička, a ne geopolitička ili sigurnosna priča. Trenutna društvena klima nije pogodna za ratnohuškačko zlo. Još su na svim stranama svježe ratne rane, ali i bolne uspomene na silne nepravde koje su borci doživjeli u i nakon rata. Možda ponajviše na obijest i bahatost ratnih profitera koji i dalje haraju skoro svim prostorima bivše države. Jedan od njih je i ratni švercer cigareta i akcizne robe, od milja zvani Mile Ronhil. Dok su jedni časno, drugi manje časno ili sasvim nečasno ratovali, nečasni bahati prostaci su od ratnih profitera postali tajkuni i na kraju „ugledni“ privrednici i političari. Ima ih na svim stranama, ali svi imaju jednu zajedničku stranu, stranu vlastitog bogaćenja na tuđoj nesreći, patnji i bolu. Rumunska izreka kaže da se mnogi heroji pojave nakon rata. Tako i očajni pjevač Mile. Ali njegov kvazi patriotizam i herojstvo su pročitani i ni u kom slučaju ne mogu pokrenuti mase na masovniji skup, a kamoli na rat kao u staroj pjesmi – rado ide Srbin u vojnike, tri ga vuku, a dvojica tuku. Isti slučaj je i kod njegovog propalog mentora preko Drine koji je pročitan i odbačen od vlastitog naroda. Pitanje dana je kad će pasti. Kao potvrda rečenog može poslužiti izjava opozicionog političara Branislava Borenovića koji tvrdi da je „Milorad Dodik zadnji lik na ovoj planeti koji može pričati o patriotama i izdajnicima, dok sam 1992. godine sa svojim vršnjacima osamnaestogodišnjacima otišao u Vojsku RS i rat, on je bio dezerter i osvjedočeni švercer cigarama, poznati Mile Ronhil! I bilo bi bolje da politički zaćuti za sva vremena, jer to je jedino spas za srpski narod i RS”. Također, Aleksandra Pandurević Dodiku poručuje: „Neće narod ratovati da bi stala istraga o 100 miliona KM“!? I to je poenta šizofrenog ponašanje očajnog pjevača Milorada, lični interes i samo to.

 

Sve u svemu ratna propaganda uveliko je prisutna u bosanskohercegovačkom društvu, ali nije dovoljno jaka da inicira ratno stanje. Jer, kako je govorio pokojni papa Franjo, „mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, istoriju i sve stvoreno“. Populisti i ratni profiteri jašu u kontekstu globalne komunikacije, koja predstavlja pravu ratnu klimu i namjerno stvaraju i izazivaju ovu klimu. Rat im je dobar za „biznis“ i potiču sukobe među različitim kulturama i civilizacijama. Rat prodaje oružje i kredite, ali rat podrazumijeva i djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima, podrazumijeva prisilno uništenje i napuštanje domova; podrazumijeva razrušenu privredu; podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote i sudbine. Nažalost vidimo svakodnevnu patnju i genocid u Palestini.

Geopolitička situacija za branitelje državnosti Bosne i Hercegovine je povoljna. Evropski lideri u Bosni ne brane BiH, nego i staru kurtizanu Evropu koja je u panici pod prijetnjom eventualnog pakta između Putina i Trumpa. Trend je rasta ulaganja u odbranu i sigurnost. Ne treba im novi rat u srcu Balkana. To se iščitava iz svih njihovih izjava. Zbog svega navedenog, nema nimalo sumnje da će institucije Bosne i Hercegovine adekvatno odgovoriti, počinioci državnog udara sigurno će biti procesuirani. Kada i kako, nije na nama da odlučimo, nego na onim hrabrim i odlučnim operativcima koji će to i uraditi.. Nebitno je da li će to biti uz asistenciju EUFOR-a ili ne. Potrebno je vrijeme i strpljenje, hladna glava i da se sve bezbolno okonča, bez da se upadne u Dodikovu zamku, a koja bi izazvala konflikt i eventualno ratno stanje.

Naravno, u ovakvoj krizi i situaciji prisutna je zabrinutost i neizvjesnost građana u dalji razvoj događaja. Situaciju koriste populisti koji priželjkuju atmosferu straha i bojazni od rata. Prije par mjeseci jedan od njih, u javnosti itekako prisutan, ali sasvim beznačajna osoba, nedavno je čak javno pozivao, da se u slučaju bilo kakvog sukoba zauzme granični prelaz Izačić, u cilju osiguranja konekcije sa zapadom?! S druge strane, ova situacija osnažuje emocije našeg krajiškog prkosa i inata, kao i naš patriotizam i spremnost na odbranu Bosne i Krajine. To su vrijednosti koje nama nikad nisu  ni bile upitne. Krajišnici su oduvijek bili stamena stijena odbrane Bosne i u nas se drugi, htjeli to priznati ili ne, ugledaju. Patriotizam i žrtvovanje za zajednicu, posebno u krizna vremena, pitanje je časti, ponosa i dostojanstva. Nema sumnje, da onaj ko je Bosnu onda branio – branio bi je i sad. Neće valjda podrumski miševi i ratni profiteri! Tad nismo imali ništa, osim vjere u Allaha, jedan u drugog i naše komandante, ali danas imamo državu i njene institucije, namjensku industriju i malobrojnu, ali odličnu vojsku. Stoga sabur i u pamet. Rat ne treba nikom, a nama najmanje. Sjetimo se riječi iz časnog Kur'ana: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.”

 

Piše: Samir Jašaragić, mag. oec.

“Upravljanje projektnim ciklusom“ u zborniku “Razvojni aspekti BiH” u izdanju Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU)

Moj naučni rad “Upravljanje projektnim ciklusom” nakon predstavljanja na dvodnevnom Simpoziju na temu „Razvojni aspekti BiH“ u organizaciji Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), objavljen je u zborniku “Razvojni aspekti BiH” u izdanju BANU. Ponosan sam na moj skromni doprinos ovom projektu, tim više što se moje ime svrstalo uz imena nekih od najprominentnijih imena u nauci na ovim prostorima.

Opširnije o samom simpozijumu i izlagačima možete vidjeti na sljedećem linku: Simpoziju na temu „Razvojni aspekti BiH“ u organizaciji Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU)  

U nastavku je prikaz sažetka rada:

Upravljanje projektnim ciklusom

Sažetak: Zabrinjavajuća geopolitička situacija na Zapadnom Balkanu donijela je Bosni i Hercegovini status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji kao potvrdu njene evropske perspektive i kao obećanje  većeg angažmana EU-a. Kandidatski status predstavlja značajan poticaj za budući razvoj Bosne i Hercegovine, ali i bržu provedbu potrebne reformske agende koja će biti pozitivna za državu i njen privredni razvoj. Jedna od praktično potvrđenih zakonitosti na kojima počiva privredni razvoj i rast, jeste i povoljno finansiranje razvojnih projekata. Pored vlastitih sredstava, projekti se mogu finansirati i iz eksternih izvora, a pored finansiranja i sufinansiranja budžetskim sredstvima, posebno povoljno je finansiranje iz fondova Evropske unije – tačnije pomoću Instrumenta predpristupne pomoći  (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance – IPA). Instrument pretpristupne pomoći predstavlja izraz solidarnosti Evropske unije s manje razvijenim državama i regijama, kroz koji se usmjeravaju sredstva u područjima i sektorima u kojima su najpotrebnija, a namijenjena su prvenstveno institucijama u cilju preuzimanja obaveza, ali dostupna su i drugim korisnicima poput nevladinih organizacija, poslovne zajednice, pograničnih regija, jedinica lokalne samouprave, poljoprivrednih  gazdinstva  i drugih fizičkih i pravnih osoba. IPA program predstavlja glavni finansijski instrument EU za pružanje podrške državama korisnicama u provedbi reformi. Pri realizaciji ovih programa, od krucijalne važnosti postaju projekti, a za njihovu uspješnu provedbu upravljanje projektnim ciklusom. Metodologija Upravljanje projektnim ciklusom (UPC ili PCM – Project Cycle Management) naziv je cjelokupnog  procesa čiji je rezultat provedba odabranog projekta u sklopu objavljenog konkursa. UPC je metodologija pripreme, provedbe i evaluacije programa i projekata, koja se zasniva na integriranom pristupu te pristupu logičke matrice.

Cilj ovog rada je prikazati metodologiju Upravljanje projektnim ciklusom, kao ključni alat za uspješno implementiranje projekata finansiranih sredstvima IPA programa. Ovaj rad prikazuje značenje i mogućnosti primjene metodologije Upravljanja projektnim ciklusom, kao i  nužnost usvajanja iste za uspješno apliciranje za sredstva  iz fondova Evropske unije kao sigurnog puta ka razvoju u budućnosti.

Ključne riječi: Upravljanje projektnim ciklusom, UPC, PCM, IPA program, finansiranje projekata, BiH, privredni razvoj.

Jašaragić, S.

Project Cycle Management

Abstract: The worrisome geopolitical situation in the Western Balkans brought Bosnia and Herzegovina the status of a candidate for membership in the European Union as a confirmation of its European perspective and as a promise of greater EU engagement. The candidate status represents a significant incentive for the future development of Bosnia and Herzegovina, but also for the faster implementation of the necessary reform agenda, which will have a positive effect on the state and its economic development. One of the practically confirmed laws on which economic development and growth rests, is favorable financing of development projects. In addition to own funds, projects can also be financed from external sources, and in addition to financing and co-financing with budget funds, financing from European Union funds is especially favorable - most often by means of the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA). The third generation of the Instrument - IPA III, pre-accession aid is an expression of the European Union's solidarity with less developed countries and regions, through which funds are directed in the areas and sectors where they are most needed, and as such the IPA III program represents the EU's main financial instrument for providing support to countries beneficiaries in the implementation of reforms. When implementing these programs, projects become crucial, and for their successful implementation, project cycle management. Methodology Project Cycle Management (PCM) is the name of the entire process, the result of which is the implementation of the selected project as part of the announced competition. PCM is a methodology for the preparation, implementation and evaluation of programs and projects, which is based on an integrated approach and a logical matrix approach. The project cycle management methodology was adopted by the European Commission as its primary toolkit for project design and management, and since then this methodology has been an essential part of managing EU-funded projects.

The aim of this paper is to present the Project Cycle Management methodology as a key tool for the successful implementation of projects funded by the IPA program. This work shows the meaning and possibilities of applying the Project Cycle Management methodology, as well as the necessity of adopting it for successfully applying for financial resources from European Union funds as a safe path to development in the future.

 

Keywords: Project cycle management, PCM, IPA III, project financing, BiH, economic development.

Author’s data: Jašaragić S.[amir], mag. oec., Bosanska 7, 77240 Bosanska Krupa, Bosnia and Herzegovina, jasaragicsamir1@gmail.com

Samir Jašaragić, mr. oec. Kandidat za Gradsko vijeće Bosanske Krupe - NES zajedno 14.

Samir Jašaragić, magistar poslovne ekonomije, rođen je 1973. g. u Bosanskoj Krupi. 

Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Bihaću, te stekao zvanje magistra ekonomskih nauka, smjer poslovne ekonomije.  

Obnašao je funkcije ministra za pitanje boraca i RVI u Vladi USK i savjetnika za privredu Premijera Vlade USK, kao i vijećnika Gradskog vijeća Bosanska Krupa, a stano je angažovan kao  stručni saradnik za finansijsko poslovanje u BH Telecomu.

Angažirani je intelektualac koji se zanima za teme poput ekonomskog razvoja, finansiranja projekata, geoekonomije i geopolitike o čemu aktivno piše i objavljuje.

Veteran odbrambeno-oslobodilačkog rata. Suprug i otac dvoje djece.

 

Predstavljanje političkog subjekta na lokalnim izborima 2024. g. NES GO B. Krupa

 

Ja sam Samir Jašaragić, magistar poslovne ekonomije, veteran proteklog rata i iz ljubavi prema rodnom gradu i želje da naša Bosanska Krupa bude najpoželjniji grad za življenje u Krajini, kandidat sam Narodnog evropskog saveza BiH za gradsko vijeće Bosanske Krupe.

Našu listu za ovogodišnje lokalne izbore čine reprezentativni, iskusni kandidati čija su imena već godinama prepoznata po zalaganju za svoju lokalnu zajednicu i simbol su uspješnosti u različitim oblastima, izgrađeni i profilirani, sa snažnom željom da svojim iskustvom pomognu ostvarenju naše vizije -  da Bosanska Krupa bude moderan, urbani grad, poželjan ne samo kao turistička destinacija, nego grad u kome se ostaje da živi,  najpoželjniji grad za življenje u Krajini.

Nosioc naše liste je Midhad Arnautović, dipl. pravnik, dokazano uspješan, izgrađen i sposoban mladi lider koji predstavlja političku budućnost našeg grada, a kao takav biće i zaštitno lice naše ovogodišnje kampanje.

Naša lista je raznolika, sastavljena od  pravnika,  ekonomista, inženjera, liječnika, tehničara raznih struka, privrednika, radnika, poljoprivrednika, sportista, penzionera, omladine, ali nas sve objedinjuje želja da naš grad učinimo boljim i ljepšim, poželjnim da se u njemu ostane da živi i radi. Mi to možemo!

Na našoj listi su i mladi kandidati, koji tek spoznaju život, ali su voljni učiti i svojom mladenačkom energijom i pogledom na svijet pomoći ostvarenju naše zajedničke  vizije Bosanske Krupe.

Želimo vratiti dječiju graju u naše mahale i sokake, da se djeca ovdje rađaju i sretno odrastaju, da ih majke i dide maze u svojim krilima, kao i nekad nas. Da ne budu jedni drugih željni.

A za ostvarenje zacrtane vizije, potrebno je da marljivo i iskreno radimo na ispunjenju naše misije kao izabrani predstavnici naše lokalne zajednice.

Zbog toga su nam potrebni ljudi u gradskom vijeću koji će pomoći da Grad nastavi da se ekonomsko i privredno razvija, da se ubrzano stvara bolji ambijent za poduzetnike koji će stvoriti nova radna mjesta da nam omladina ostaje, da preokrenemo proces koji traje od 60-ih godina prošlog vijeka, da nam najperspektivniji ljudi odlaze negdje drugdje da rade i žive.

Realizovani projekti, koje je inicirao NES su mnogobrojni, a njihova vrijednost je preko šest miliona km, što je pojedinačno pobrojano i dokumentovano i na našoj fb stranici: NES gradski odbor Bosanska Krupa. 

Jedna od šansi za naš dinamičniji lokalni razvoj jeste ogroman i raznolik turistički potencijal Grada Bosanska Krupa, ali i krajine u kojoj je Bosanska Krupa centralno pozicionirana.

Bosanska Krupa je prekrasan grad na dvije jedinstvene rijeke – Uni i Krušnici,grad u kome se u krugu od stotinu metara nalaze Stari grad Pset iz predosmanlijskog doba, džamija, katolička i pravoslavna crkva i to je jedinstven slučaj koji govori o dugoj tradiciji i mješanju kultura od drevnih vremena.

Vožnja čamcem do Krušničkog Vrela ili spuštanje Zip-lajnom na Ćojluku je nezaboravan doživljaj, ali nedovoljno promovisan i time još uvijek neiskorišten u adekvatnom kapacitetu. Obilježene staze kroz planinu Grmeč, biciklističke staze, nekoliko visećih mostova preko Une i mnogi drugi mali, ali i veliki projekti, poput gradskog zatvorenog bazena, gradske plaže na Uni, doprinjeli bi da se zaokruži cjelina jedne kvalitetne i posebne prezentacije turističke ponude. 

 

Za razvoj turizma potrebna nam je snažna i efikasna Turistička zajednica koja će uvezati turističku ponudu Bosanske Krupe i prezentovati je na najbolji mogući način.

Grad Bosanska Krupa mora se naći na turističkoj mapi Evrope i poslije Nacionalnog parka Una biti druga turistička destinacija na USK.

Zbog toga moramo zaštititi naše prirodne ljepote od nelegalne gradnje i urušavanja prirodnog okoliša.

Naša poslovna zona je omogućila da je naš industrijski izvoz bude treći na USK, ali cilj nam je da kroz implementaciju razvojne strategije bude drugi.

Moramo povećati poticaje za mala preduzeća, obrte, poljoprivredu

Za to nam pored infrastrukture trebaju i ljudi. Zato želimo da stvorimo grad poželjan za život i rad, ali i odgajanje porodice u njemu.

Narodni evropski savez ima dokazano uspješne , izgrađene i sposobne ljude koji su već dokazali da znaju i hoće, a spremni su da se uhvate u koštac i sa svim problemima grada, da pomognu u stvaranju boljih uslova za život za, radnike, penzionere, mlade, djecu i sve koji ovdje žive, jer svi smo mi Bosanska Krupa.

Našu viziju dijelimo sa mnogim građanima B. Krupe, a jedan od njih je i aktuelni gradonačelnik,  Armin Halitović, koji je ujedno i naš izbor kao zajednički kandidat za gradonačelnika Bosanske Krupe.

Znamo koji su ključni problemi našeg Grada i nudimo konkretna rješenja, koja potvrđeno i implementiramo!

ZATO IDEMO DALJE ZAJEDNO!

I glasajte za kandidate Narodnog evropskog saveza Bosne i Hercegovine!

 

Iz Bihaća za Gradsko vijeće Bosanske Krupe Samir Jašaragić.

 

Jučer nas je napustila plemenita nane Hasnija Hajdarević

Majka jednog od prvih šehida proteklog rata i dobitnika „Zlatne policijske značke“. Vakif Cazinske medrese, izuzetno plemenita duša, dostojanstvena i snažna u svojoj boli, voljena i cijenjena od svih koji su imali čast biti u njenoj blizini.

Hasnija je jedna od posljednjih u generaciji naših majki koje su živjele u prelomnim trenucima istorije i svojim primjerom i odgojom djece i unučadi očuvale islam i sve one pozitivne osobine Bošnjaka kojima se ponosimo danas. Te krajiške heroine, iako su od formalnog obrazovanja najčešće imale samo „mejtaf“ (osnovnu islamsku vjersku školu, tj. mekteb), bile okupirane mnogobrojnim obavezama oko vođenja domaćinstva i odgajanja mnogobrojne djece, posjedovale su mnoge rijetke i poželjne osobine za koje u prvi mah možda ne bismo pomislili da su moguće kod tadašnjih „domaćica“. Mudrost je bila jedna od osnovnih, ali pored toga krasile su ih i skromnost, razum i nadprosječuna inteligencija, sabur i hladna glava, dobrota i velikodušnost, a nadasve plemenitost, dostojanstvo i kultura. Da nije bilo okova patrijalhalnog odgoja i neukosti, ko zna koliko daleko bi naše društvo doguralo? Majke su temelj i osnova porodice. To su majke koje je ponajbolje u svojim zaboravljenim stihovima opisao naš krajišnik, pisac Skender Kulenović:

„Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u četiri duvara.
Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.
Derviš s tespihom u tekiji“.

Takva je bila i nane Hasnija Hajdarević, rođena Mehić, majka heroja, rahmetli Fuada Hajdarevića, jednog od prvih šehida proteklog rata i dobitnika „Zlatne policijske značke“. Fuad je kao pripadnik Stanice javne bezbjednosti među prvima stao u odbranu Bosanske Krupe 21.04.1992. godine. Sljedeći dan je nestao u borbama i  posmrtni ostaci su mu pronađeni tek 2007. godine. Posthumno je odlikovan „Zlatnom policijskom značkom“.

Ovakvih majki koje odgajaju heroje i plemenite ljude sve je manje u ovim izazovnim vremenima, ustvari ovakvih više skoro i da nema. Roditelji sve manje imaju uticaj na odgoj svoje djece, a društvene vrijednosti se mjere prema onima koji se „znaju snaći“. Mladi odlaze i dalje ih oblikuje truli zapad, koji je i takav bolji od rodne Bosne. Ipak nade za bolje društvo, a time i budućnost, ima jer naš krajiški čovjek je žilav, uporan i vrijedan. I izuzetno privržen svojim mudrim majkama…

KULTURA SJEĆANJA ILI ILUZIJA LEPE BRENE I BIA?

Naš odnos prema Breni je refleksija našeg odnosa prema nama  samima. Imamo li dovoljno poštovanja prema našim žrtvama i šehidima? Imamo li dostojanstva Ili smo licemjeri? Kako na Bosnu BIA hibridnim ratom primjenjuje koncept “Politike kao umjetnosti iluzije”?

Prošlog mjeseca u Bosanskoj Krupi obilježena je 32-godišnjica početka agresije na ovaj grad, ali i na tadašnji Bihaćki okrug. Davne 1992. godine, ratna mašina fašističkog velikosrpskog projekta uvukla se u pitoma brda oko Bosanske Krupe i otpočela brutalnu agresiju na ovaj dominantno bošnjački grad, golom silom uvlačeći Krajinu u ratni haos. Ovaj događaj trajno je obilježio moju generaciju koja je primorana da nenaoružana krene u rat. Potom je učila da se bori i ratuje, gubi i pobjeđuje, te konačno časno i trijumfalno oslobađa svoj rodni grad, svoje sokake i avlije (džamije i kuće popaljene su od strane četnika).

U opsesiji povratka domovima i time poništavanja naše "Al-Nakbe" (katastrofa), nepovratno je izgubljena mladost, bezbrižnost, naivnost, ali i mnogi životi. Bezbrižan način života koji smo vodili do tada, ostat će nedostižan budućim generacijama, a u usmenom prepričavanju izgledat će kao neko maglovito mitsko doba. Bili smo djeca koja su išla u rat iz naivnosti i relativnog blagostanja tada "sitog" društva.

To društvo imalo je svoje vrijednosti, mitove i heroje za koje smo na neki način ostali vezani, pa makar i podsvjesno. Sve to tvori amalgam različitih kultura sjećanja na protekli rat, te je svako doživljava na svoj način. Na našu kulturu sjećanja, kao i formiranje nacionalnog identiteta, utiču mnogi faktori a osnovni su porodica, obrazovanje i u cjelokupna društvena atmosfera. Ova posljednja nosi pogubnu opasnost po kulturu, ali i cijelokupno društvo. Naime, društvena atmosfera je politikanski obojena djelovanjem raznih šarlatana i dvoličnjaka, individua koje nemaju dubinskog znanja, empatije prema žrtvama, niti moralnog kompasa. Njihovo djelovanje podriva napore porodice i institucija te uzrokuje trenutno stanje naše opšte kulture, ali i kulture sjećanja. Umjesto da permanentno utvrđujemo loše stanje kulture sjećanja i kritikujemo trenutnu situaciju, trebali bismo se posvetiti uzrocima.

Noć uoči spomenutog obilježavanja početka agresije na Bihaćki okrug, današnji USK, u Sarajevu se tražila karta više za dva koncerta u Zetri, 20. i 21. aprila. Mediji navode da su “ispred Zetre zabilježene velike gužve, da su ljudi na koncert stizali u kolonama, a da su sjedišta popunjena do posljednjeg mjesta”. Koncert je najavljen ranije i teren je medijski pripremljen da sve teče glatko i po planu. Ipak Brena je Brena, Ex Yu fenomen, kraljica cajki i ljubimica jugonostalgičara.

Da živimo u nekom pravednijem svijetu uvod u najavu koncerata bi sadržavao neke druge naslove. Fahreta Jahić- Živojinović alias Lepa Brena u društvu poštovanog ministra kulture Emira H. prije koncerta obišla je Memorijalni centar u Potočarima, spomen – ploču djeci ubijenoj tokom opsade Sarajeva kao i mezare Kovače. Još jednom je osudila Srbiju kao agresora na Rebubliku Bosnu i Hercegovinu i njenu multikulturalnost. Pozvala je svoje sunarodnjake na poštivanje međunarodnih presuda o počinjenom genocidu u Srebrenici. Sav prihod  koncerata darovala je udruženju Pomozi.ba. Koncert je otpočela sa emotivnom sevdalinkom, ponosno istakavši još jednom svoje bosanskohercegovačke korijene, ali i pripadnost bosanskom kulturnom krugu. Ali nažalost živimo u surovoj stvarnosti. U vremenu dok su njena domovina i narod bili žrtve brutalne agresije JNA, genocida, dok je nesrpsko stanovništvo zatvarano u logore, u kojima je mučeno i ubijano, žene sistematski silovane, djeca Sarajeva ciljano ubijana snajperima i ostalog zla što ga gospođa Evropa nije vidjela poslije Drugog svjetskog rata, “naša Brena” navodno je u Brčkom 1993. g. išla pjevati ratnom zločincu Arkanu i njegovim vojnicima (izvor ljudski.ba). Kasnije je u javnost dospio video iz 1993. g. na kojem se može vidjeti Brena u posjeti 2. Semberskoj brigadi odjevena u maskirnu uniformu govori o “politici mira” bez imalo empatije prema žrtvama.    https://www.youtube.com/watch?v=VAkjE3jpXZs&t=25s

Ona, kao da ne zna ko je ubijao, pljačkao, silovao i počinio genocid. Ona, popularna zabavljačica, lukrativno koristi svoj položaj ljubimice naroda i narodnosti SFRJ, od Triglava do Đerdapa. Ona, rodom iz bošnjačke porodice iz Brčkog, nije mogla biti pošteđena silnog užasa, boli i patnje koju je bošnjački narod pretrpio u proteklom ratu. Tu prirodni, ljudsku bol osjećali su i mnogi nebošnjaci.U javnosti su najvidljivji bili plemeniti ljudi i umjetnici posebne vrste, oni čija lična ljudska toplina, inteligencija i talenat, u kontekstu njihovog djela, nastavlja da živi kroz prolaznost vremena. Najpoznatiji primjeri su pokojni Đorđe Balašević i Milan Mladenović (EKV). Režim je kao odgovor na njihovo odbijanje “saučesništva” potaknuo medijsku hajku i na njih bacio anatemu, ali su istrpili i ušli u legendu javno promovišući antiratne stavove i dižući svijest društva da je nedopustivo ono što krnja Jugoslavija čini narodu Bosne. Naprotiv, Brena je njihov antipod, i niti jednom nije pokazala bar pokušaj empatije sa žrtvama, iako im po porijeklu pripada. Ona je odabrala svoju stranu i time prestaje biti dio našeg identiteta. Navodno je na krštenju dobila ime Jelena?

https://srpskainfo.com/najvece-zvijezde-koje-su-se-odrekle-islama-roditelji-bili-muslimani-nisam-ih-mogla-mijenjati-ali-vjeru-jesam/

Njeni nam  stavovi, mišljenja, uspjesi ili padovi više nisu bitni. Bitan je naš odnos prema njoj. To je odnos prema nama  samima. Imamo li poštovanja prema našim žrtvama i šehidima? Imamo li dostojanstva? Ispostili smo ramazan i nakon toga idemo da nas zabavi ona koja je zabavljala i Arkanove krvnike. Isto kao i Ceca koja kao članica žirija prosipa pamet na televiziji. To gledaju naša djeca. Nema upozorenja - program nije namijenjen mladim osobama, kao ni onima koji poštuju sebe i gaje kulturu sjećanja na agresiju 92-95. g.

Ali šta je sa Jugoslovenkom? Da li je iskoristila svoju moć i uticaj, bar na način da je asertivno izašla iz zone komfora i iskreno ljudskibpozvala na mir i ljubav, bratstvo i jedinstvo, jugoslovenstvo (za koje tvrdi da je  njen identitet, kao i da je odrasla po “moralno-etičkim kodeksima koji su imali jako visoke vrijednosti”). Da li je pokazala ljudsku brigu, zaplakala za svojom rodnom Bosnom i navela dio svojih sljedbenika da razmisle kuda idu bezumno slijedeći “balkanskog mesara” odgovornog za genocide u BiH i Kosovu. Ko je savjetuje i tješi da ne pokazuje emocije koje je morala imati prema patni svog naroda?

Assia Djebar, Alžirka berberskog porijekla, najveći romanopisac Magreba, u genijalnom romanu “Daleko od Medine- Ismailove kćeri” piše o mnogim sudbinama žena u prvm godinama Islama. Tekst je vezan uz Taberijeve i Ibn Saadove hronike i opisuje plemenske kraljice, proročice, žene vojskovođe, one koje se pokoravaju ili nepokoravaju Allahu u Arabiji u nemiru. Sve one imaju svoju priču i svoju sudbinu. Djebar oživljava njihove sudbine, nakon što ih je vrijeme preinačilo i te žene svelo na šutnju i rezignaciju. Žene su nježna, intuitivna i emotivna bića, pa nas Djebar uvodi u njihove skrivene misli i razotkriva njihove nutrašnje emocije. Nije laka sudbina žena u prelomnim trenucima istorije. Dušu i emocije teško je obuzdati. Pogotovo kad svjedoče nepravdi, bolu i patnji. Kako se je “Jugoslovenka” osjećala na kraju jednog doba, znavši za ogromne patnje vlastitog naroda? Možda bi to mogao reći neki njen hroničar. Mogao bi to biti Emir Hadžihafizbegović, poznati glumac, političar, čovjek koji u delirijumu pleše dok pije viski iz flaše, go do pasa, aktuelni musliman, poznat i kao Lord Chivas, najbolji indikator kretanja naše kulture, ex ministar kultureKantona Sarajevo.

Hadžihafizbegović je zloupotrijebio svoju uspjeh i popularnost, ali političku poziciju, vrativši Brenu nakon rata ponovo vratio u javni život Sarajeva dovevši je u svoj talk shou. On je kontinuirano promoviše i otkriva njene osjećaje. Čak izjavljuje da je smatra svojom sestrom. “Malo ljudi zna šta se krije u tako jednoj plemenitoj osobi kao što je Brena” reći će za Magazin Azra 2018.g.  I tu  je djelomično u pravu. Plemenitost tako opskurne osobe poput njegove štićenice je nevidljiva, isto kao i njeno tvrdo i nijemo srce.

Rang ne daje privilegije niti daje moć - on nameće odgovornost. Ova mudra izreka gurua menadžmenta Petera Druckera primjenjiva je i na Breni. Nije digla svoj glas niti je učinila i najmanji napor da pomogne svojoj domovini. A odgovornost? Pa ona je ima prema Srbiji i njenom režimu?! Fenomen amnezije Brene prema događajima iz vremena agresije na BiH mogao bi se sagledati i sa političkog aspekta. U djelu “Politika kao umjetnost iluzije” D. Simeunović, kontroverzni politikolog, univerzitetski profesor, akademik i direktor Akademije za nacionalnu bezbjednost pri Bezbjednosno-informativnoj agenciji, kod nas zloglasnoj BIAi, istražuje koncept sreće u odsustvu razuma, shvaćenog kao ratio, i ulogu iluzije u politici.  Simeunović objašnjava da je za svaku iluziju, bez obzira na temu, potrebno određeno odsustvo razuma, što dovodi do česte povezanosti iluzije i sreće. Autor polazi od ideje da je politika umjetnost mogućeg, koja se pripisuje Bizmarku. Kao takva politika je i umjetnost stvaranja iluzija, privida i obmana. Političke elite SFRJ za svoje potrebe stvorile su mnogo iluzija. Tu se mogu ubrojati fenomeni poput Tita, bratstva i jedinstva, JNA, radničkog samoupravljanja, pokreta nesvrstanih itd. Motivi onog ko stvara iluziju mogu biti različiti, dobronamjerni ili ne. Činjenica je da su nabrojani fenomeni svojevremeno donijeli mnoge benefite stanovnicima SFRJ. Činjenica je i da su nakon smrti Josipa Broza i raspada Jugoslavije donijeli i mnogo nesreće, razaranja i patnje od kojih se još nismo oporavili. Također je fakt da su to ujedno i najveći projekti i uspjesi Druga Tita i da su svi očigledno propali nakon njegove smrti. Ta propast ujedno ih kvalifikuje da su bili samo iluzije koje nisu imale budućnost. Ne zaboravimo Jugoslovenstvo kao „jednu od najvećih i najvoljenijih iluzija na ovim prostorima, mada ne baš i najuspješnijih“.

 

Nakon Titove smrti iluziju Jugoslovenstva djelimično je preuzeo fenomen Lepe Brene. Hljeba, igara i  Lepe Brene? Kafanska pjevačica preko noći postaje ljubimica nacije i simbol Jugoslovenstva. Danas u vrijeme hibridnog rata Srbije protiv BiH, Brena je dio projekta meke moći Srbije. Taj projekat traje decenijama, vjerovatno od sredine 80-ih. Pored ulaganja ogromnog napora da se Jahićka nonšalantno pojavi u Sarajevu, ponižavajući nas 12 dana prije obilježavanja godišnjice početka opsade Sarajeva od strane JNA i paravojnih formacija SDS-a, jugonostalgičnom tržištu ponuđena  je i snajka Prijovićka, kao svojevrstan surogat - Brena 2.0. Po receptu svekrve zabavljaće nas i snaja  Prijovićka nastavlja podgrijavati stvorenu iluziju Jugoslovenstva u kom Srbija ima nadmoć nad drugim republikama, pa je postala i dio političke kampanje izjavljujući da: "Hrvatska treba Srbe jer puna arena prija svima". https://www.klix.ba/magazin/showbiz/prijovic-postala-dio-politicke-kampanje-hrvatska-treba-srbe-jer-puna-arena-prija-svima/240323080 Pametnom je i išaret dovoljan.

 

Dakle, u vremenu obilježavanja značajnih događaja za opstanak države BiH, srbijanska meka moć u sklopu hibridnog rata protiv BiH koji nikad nije stao, šalje nam poniženje i raspamećuje polusvijet u vidu koncerta Lepe Brene u šeher Sarajevu. Naravno da u sekularnom društvu svako ima pravo na svoj stav, ali i veterani odbrambeno-oslobodilačkog rata, kao i sve patriote Bosne  imaju pravo na svoj. Ovakve podvale otvaraju nam nikad zacijeljene rane, bude  uspomene i emocije. Imaju li dostajanstva Bošnjaci koji nesvjesno ili svjesno konzumiraju takve događaje. Da li će isti ti u julu ići na Marš mira, stavljati Cvijet Srebrenice kao simbol borbe protiv genocida i masovnih stradanja ljudi, a  potom sve to zaboraviti i zabavljati se uz Brene i Cece? Kultura sjećanja je ta koja nas spašava od ovakve  potpune amnezije.

 

Kultura sjećanja može se definirati kao zajednički pojam za sve oblike tematiziranja istorije u javnom prostoru i kao takva stvara se i njeguje u porodici, obrazovnim institucijama i u cjelokupnoj društvenoj atmosferi. Ona je jedan od temelja naše domovine i od nje zavisi i njena budućnost. Srbijanske političke elite to razumiju i koriste perfidne strategije da nam hibridnim ratom unište, izobliče i korumpiraju kulturu sjećanja. Da bi uništio jedan narod prvo moraš uništiti njegovu kulturu. Za razliku od klasičnog rata za hibridni na raspolaganju imaju cjelokupnu državnu strukturu: akademije, institucije, vojno-sigurnosni, privredni i zabavljački sektor kao i medije. Nažalost mi institucionalno još uvijek nemamo odgovor u vidu adekvatne strategije za borbu protiv kulturološkog hibridnog rata. Dok ga ne dobijemo, odgovornost za očuvanje i stvaranje kulture sjećanja je na nama samima i ne smijemo je svesti na deklarativno odavanje počasti žrtvama i obilježavanje značajnih datuma.

 

Prvi afrički nobelovac, nigerijski književnik Wole Soyinka, pripadnik Jaruba, plemena koje nema svoje pismo, istakao je: “kada umre starac izgorjela je biblioteka!” Ne dozvolimo da se i nama desi da kada izumre naša generacija  – izumre i naša kultura sjećanja na agresija na Bosnu. Dug je to prema žrtvama, ali i garant da se isto ne ponovi budućim generacijama.