.

  Sabah, petak ujutru, vani snijeg, kijamet. Ali ništa nas ne smije iznenaditi, pa tako na brzinu obavim jutarnje rituale, pokupim suvozača i pravac Krupa-Bihać, na posao. Sve u duhu poznate Šimunovićeve misli, da bi stigli na vrijeme, treba krenuti u nevrijeme. U kanjonu regularno stanje - neočišćen snijeg i oboreno drveće na putu. Neka stabla i granje mičemo da se može proći, negdje gdje se mogu provući samo manja vozila – molimo i usmjeravamo vozače kamiona da se pomjere i omoguće nam prolaz i tako se polako probijamo kroz kanjon. U Grmuši stablo preprječilo cijelu cestu, kao u „Balvan revoluciji“ devedesetih. Stvara se poduža kolona s obje strane. Stigla i grtalica, ali nema „motorku“ da se stablo reže i ukloni. Čekamo... Spontano se nekolicina vozača okupi, pokušavamo odgurati stablo, ne ide. Proradi bosanska improvizacija. Zakačimo granje za moj Ford, lomimo ih s jedne strane, potom Dacia sa druge. Smanjuje se. Odnekud dolazi ručna žaga. Kolega vatrogasac stručno „peruša“ ...