Nikad više rata?!

Na pitanje da li će ubrzo biti rata u BiH, odgovor je logičan. Rat je skup „sport“. Potrebni su adekvatni resursi, prvenstveno finansijski, ljudski i vojni. Kao što je maršal Trivulzio 1499. godine pisao Francuskom kralju Luju XII: „Za vođenje rata potrebne su tri stvari: novac, novac i još više novca“.

Neophodna je i politička odluka koja promiče ratnu propagandu, koja pobuđuje iskonsku emociju  straha, pa i šizofrenije, da bi se kreirala inicijalnu klima za početak sukoba. Na sreću u BiH toga više nema. Ustvari cijela ova situacija je lopovsko-politička, a ne geopolitička ili sigurnosna priča. Trenutna društvena klima nije pogodna za ratnohuškačko zlo. Još su na svim stranama svježe ratne rane, ali i bolne uspomene na silne nepravde koje su borci doživjeli u i nakon rata. Možda ponajviše na obijest i bahatost ratnih profitera koji i dalje haraju skoro svim prostorima bivše države. Jedan od njih je i ratni švercer cigareta i akcizne robe, od milja zvani Mile Ronhil. Dok su jedni časno, drugi manje časno ili sasvim nečasno ratovali, nečasni bahati prostaci su od ratnih profitera postali tajkuni i na kraju „ugledni“ privrednici i političari. Ima ih na svim stranama, ali svi imaju jednu zajedničku stranu, stranu vlastitog bogaćenja na tuđoj nesreći, patnji i bolu. Rumunska izreka kaže da se mnogi heroji pojave nakon rata. Tako i očajni pjevač Mile. Ali njegov kvazi patriotizam i herojstvo su pročitani i ni u kom slučaju ne mogu pokrenuti mase na masovniji skup, a kamoli na rat kao u staroj pjesmi – rado ide Srbin u vojnike, tri ga vuku, a dvojica tuku. Isti slučaj je i kod njegovog propalog mentora preko Drine koji je pročitan i odbačen od vlastitog naroda. Pitanje dana je kad će pasti. Kao potvrda rečenog može poslužiti izjava opozicionog političara Branislava Borenovića koji tvrdi da je „Milorad Dodik zadnji lik na ovoj planeti koji može pričati o patriotama i izdajnicima, dok sam 1992. godine sa svojim vršnjacima osamnaestogodišnjacima otišao u Vojsku RS i rat, on je bio dezerter i osvjedočeni švercer cigarama, poznati Mile Ronhil! I bilo bi bolje da politički zaćuti za sva vremena, jer to je jedino spas za srpski narod i RS”. Također, Aleksandra Pandurević Dodiku poručuje: „Neće narod ratovati da bi stala istraga o 100 miliona KM“!? I to je poenta šizofrenog ponašanje očajnog pjevača Milorada, lični interes i samo to.

 

Sve u svemu ratna propaganda uveliko je prisutna u bosanskohercegovačkom društvu, ali nije dovoljno jaka da inicira ratno stanje. Jer, kako je govorio pokojni papa Franjo, „mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, istoriju i sve stvoreno“. Populisti i ratni profiteri jašu u kontekstu globalne komunikacije, koja predstavlja pravu ratnu klimu i namjerno stvaraju i izazivaju ovu klimu. Rat im je dobar za „biznis“ i potiču sukobe među različitim kulturama i civilizacijama. Rat prodaje oružje i kredite, ali rat podrazumijeva i djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima, podrazumijeva prisilno uništenje i napuštanje domova; podrazumijeva razrušenu privredu; podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote i sudbine. Nažalost vidimo svakodnevnu patnju i genocid u Palestini.

Geopolitička situacija za branitelje državnosti Bosne i Hercegovine je povoljna. Evropski lideri u Bosni ne brane BiH, nego i staru kurtizanu Evropu koja je u panici pod prijetnjom eventualnog pakta između Putina i Trumpa. Trend je rasta ulaganja u odbranu i sigurnost. Ne treba im novi rat u srcu Balkana. To se iščitava iz svih njihovih izjava. Zbog svega navedenog, nema nimalo sumnje da će institucije Bosne i Hercegovine adekvatno odgovoriti, počinioci državnog udara sigurno će biti procesuirani. Kada i kako, nije na nama da odlučimo, nego na onim hrabrim i odlučnim operativcima koji će to i uraditi.. Nebitno je da li će to biti uz asistenciju EUFOR-a ili ne. Potrebno je vrijeme i strpljenje, hladna glava i da se sve bezbolno okonča, bez da se upadne u Dodikovu zamku, a koja bi izazvala konflikt i eventualno ratno stanje.

Naravno, u ovakvoj krizi i situaciji prisutna je zabrinutost i neizvjesnost građana u dalji razvoj događaja. Situaciju koriste populisti koji priželjkuju atmosferu straha i bojazni od rata. Prije par mjeseci jedan od njih, u javnosti itekako prisutan, ali sasvim beznačajna osoba, nedavno je čak javno pozivao, da se u slučaju bilo kakvog sukoba zauzme granični prelaz Izačić, u cilju osiguranja konekcije sa zapadom?! S druge strane, ova situacija osnažuje emocije našeg krajiškog prkosa i inata, kao i naš patriotizam i spremnost na odbranu Bosne i Krajine. To su vrijednosti koje nama nikad nisu  ni bile upitne. Krajišnici su oduvijek bili stamena stijena odbrane Bosne i u nas se drugi, htjeli to priznati ili ne, ugledaju. Patriotizam i žrtvovanje za zajednicu, posebno u krizna vremena, pitanje je časti, ponosa i dostojanstva. Nema sumnje, da onaj ko je Bosnu onda branio – branio bi je i sad. Neće valjda podrumski miševi i ratni profiteri! Tad nismo imali ništa, osim vjere u Allaha, jedan u drugog i naše komandante, ali danas imamo državu i njene institucije, namjensku industriju i malobrojnu, ali odličnu vojsku. Stoga sabur i u pamet. Rat ne treba nikom, a nama najmanje. Sjetimo se riječi iz časnog Kur'ana: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.”

 

Piše: Samir Jašaragić, mag. oec.