Samir Jašaragić, mr. oec. Kandidat za Gradsko vijeće Bosanske Krupe - NES zajedno 14.

Samir Jašaragić, magistar poslovne ekonomije, rođen je 1973. g. u Bosanskoj Krupi. 

Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Bihaću, te stekao zvanje magistra ekonomskih nauka, smjer poslovne ekonomije.  

Obnašao je funkcije ministra za pitanje boraca i RVI u Vladi USK i savjetnika za privredu Premijera Vlade USK, kao i vijećnika Gradskog vijeća Bosanska Krupa, a stano je angažovan kao  stručni saradnik za finansijsko poslovanje u BH Telecomu.

Angažirani je intelektualac koji se zanima za teme poput ekonomskog razvoja, finansiranja projekata, geoekonomije i geopolitike o čemu aktivno piše i objavljuje.

Veteran odbrambeno-oslobodilačkog rata. Suprug i otac dvoje djece.

 

Predstavljanje političkog subjekta na lokalnim izborima 2024. g. NES GO B. Krupa

 

Ja sam Samir Jašaragić, magistar poslovne ekonomije, veteran proteklog rata i iz ljubavi prema rodnom gradu i želje da naša Bosanska Krupa bude najpoželjniji grad za življenje u Krajini, kandidat sam Narodnog evropskog saveza BiH za gradsko vijeće Bosanske Krupe.

Našu listu za ovogodišnje lokalne izbore čine reprezentativni, iskusni kandidati čija su imena već godinama prepoznata po zalaganju za svoju lokalnu zajednicu i simbol su uspješnosti u različitim oblastima, izgrađeni i profilirani, sa snažnom željom da svojim iskustvom pomognu ostvarenju naše vizije -  da Bosanska Krupa bude moderan, urbani grad, poželjan ne samo kao turistička destinacija, nego grad u kome se ostaje da živi,  najpoželjniji grad za življenje u Krajini.

Nosioc naše liste je Midhad Arnautović, dipl. pravnik, dokazano uspješan, izgrađen i sposoban mladi lider koji predstavlja političku budućnost našeg grada, a kao takav biće i zaštitno lice naše ovogodišnje kampanje.

Naša lista je raznolika, sastavljena od  pravnika,  ekonomista, inženjera, liječnika, tehničara raznih struka, privrednika, radnika, poljoprivrednika, sportista, penzionera, omladine, ali nas sve objedinjuje želja da naš grad učinimo boljim i ljepšim, poželjnim da se u njemu ostane da živi i radi. Mi to možemo!

Na našoj listi su i mladi kandidati, koji tek spoznaju život, ali su voljni učiti i svojom mladenačkom energijom i pogledom na svijet pomoći ostvarenju naše zajedničke  vizije Bosanske Krupe.

Želimo vratiti dječiju graju u naše mahale i sokake, da se djeca ovdje rađaju i sretno odrastaju, da ih majke i dide maze u svojim krilima, kao i nekad nas. Da ne budu jedni drugih željni.

A za ostvarenje zacrtane vizije, potrebno je da marljivo i iskreno radimo na ispunjenju naše misije kao izabrani predstavnici naše lokalne zajednice.

Zbog toga su nam potrebni ljudi u gradskom vijeću koji će pomoći da Grad nastavi da se ekonomsko i privredno razvija, da se ubrzano stvara bolji ambijent za poduzetnike koji će stvoriti nova radna mjesta da nam omladina ostaje, da preokrenemo proces koji traje od 60-ih godina prošlog vijeka, da nam najperspektivniji ljudi odlaze negdje drugdje da rade i žive.

Realizovani projekti, koje je inicirao NES su mnogobrojni, a njihova vrijednost je preko šest miliona km, što je pojedinačno pobrojano i dokumentovano i na našoj fb stranici: NES gradski odbor Bosanska Krupa. 

Jedna od šansi za naš dinamičniji lokalni razvoj jeste ogroman i raznolik turistički potencijal Grada Bosanska Krupa, ali i krajine u kojoj je Bosanska Krupa centralno pozicionirana.

Bosanska Krupa je prekrasan grad na dvije jedinstvene rijeke – Uni i Krušnici,grad u kome se u krugu od stotinu metara nalaze Stari grad Pset iz predosmanlijskog doba, džamija, katolička i pravoslavna crkva i to je jedinstven slučaj koji govori o dugoj tradiciji i mješanju kultura od drevnih vremena.

Vožnja čamcem do Krušničkog Vrela ili spuštanje Zip-lajnom na Ćojluku je nezaboravan doživljaj, ali nedovoljno promovisan i time još uvijek neiskorišten u adekvatnom kapacitetu. Obilježene staze kroz planinu Grmeč, biciklističke staze, nekoliko visećih mostova preko Une i mnogi drugi mali, ali i veliki projekti, poput gradskog zatvorenog bazena, gradske plaže na Uni, doprinjeli bi da se zaokruži cjelina jedne kvalitetne i posebne prezentacije turističke ponude. 

 

Za razvoj turizma potrebna nam je snažna i efikasna Turistička zajednica koja će uvezati turističku ponudu Bosanske Krupe i prezentovati je na najbolji mogući način.

Grad Bosanska Krupa mora se naći na turističkoj mapi Evrope i poslije Nacionalnog parka Una biti druga turistička destinacija na USK.

Zbog toga moramo zaštititi naše prirodne ljepote od nelegalne gradnje i urušavanja prirodnog okoliša.

Naša poslovna zona je omogućila da je naš industrijski izvoz bude treći na USK, ali cilj nam je da kroz implementaciju razvojne strategije bude drugi.

Moramo povećati poticaje za mala preduzeća, obrte, poljoprivredu

Za to nam pored infrastrukture trebaju i ljudi. Zato želimo da stvorimo grad poželjan za život i rad, ali i odgajanje porodice u njemu.

Narodni evropski savez ima dokazano uspješne , izgrađene i sposobne ljude koji su već dokazali da znaju i hoće, a spremni su da se uhvate u koštac i sa svim problemima grada, da pomognu u stvaranju boljih uslova za život za, radnike, penzionere, mlade, djecu i sve koji ovdje žive, jer svi smo mi Bosanska Krupa.

Našu viziju dijelimo sa mnogim građanima B. Krupe, a jedan od njih je i aktuelni gradonačelnik,  Armin Halitović, koji je ujedno i naš izbor kao zajednički kandidat za gradonačelnika Bosanske Krupe.

Znamo koji su ključni problemi našeg Grada i nudimo konkretna rješenja, koja potvrđeno i implementiramo!

ZATO IDEMO DALJE ZAJEDNO!

I glasajte za kandidate Narodnog evropskog saveza Bosne i Hercegovine!

 

Iz Bihaća za Gradsko vijeće Bosanske Krupe Samir Jašaragić.

 

Jučer nas je napustila plemenita nane Hasnija Hajdarević

Majka jednog od prvih šehida proteklog rata i dobitnika „Zlatne policijske značke“. Vakif Cazinske medrese, izuzetno plemenita duša, dostojanstvena i snažna u svojoj boli, voljena i cijenjena od svih koji su imali čast biti u njenoj blizini.

Hasnija je jedna od posljednjih u generaciji naših majki koje su živjele u prelomnim trenucima istorije i svojim primjerom i odgojom djece i unučadi očuvale islam i sve one pozitivne osobine Bošnjaka kojima se ponosimo danas. Te krajiške heroine, iako su od formalnog obrazovanja najčešće imale samo „mejtaf“ (osnovnu islamsku vjersku školu, tj. mekteb), bile okupirane mnogobrojnim obavezama oko vođenja domaćinstva i odgajanja mnogobrojne djece, posjedovale su mnoge rijetke i poželjne osobine za koje u prvi mah možda ne bismo pomislili da su moguće kod tadašnjih „domaćica“. Mudrost je bila jedna od osnovnih, ali pored toga krasile su ih i skromnost, razum i nadprosječuna inteligencija, sabur i hladna glava, dobrota i velikodušnost, a nadasve plemenitost, dostojanstvo i kultura. Da nije bilo okova patrijalhalnog odgoja i neukosti, ko zna koliko daleko bi naše društvo doguralo? Majke su temelj i osnova porodice. To su majke koje je ponajbolje u svojim zaboravljenim stihovima opisao naš krajišnik, pisac Skender Kulenović:

„Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u četiri duvara.
Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.
Derviš s tespihom u tekiji“.

Takva je bila i nane Hasnija Hajdarević, rođena Mehić, majka heroja, rahmetli Fuada Hajdarevića, jednog od prvih šehida proteklog rata i dobitnika „Zlatne policijske značke“. Fuad je kao pripadnik Stanice javne bezbjednosti među prvima stao u odbranu Bosanske Krupe 21.04.1992. godine. Sljedeći dan je nestao u borbama i  posmrtni ostaci su mu pronađeni tek 2007. godine. Posthumno je odlikovan „Zlatnom policijskom značkom“.

Ovakvih majki koje odgajaju heroje i plemenite ljude sve je manje u ovim izazovnim vremenima, ustvari ovakvih više skoro i da nema. Roditelji sve manje imaju uticaj na odgoj svoje djece, a društvene vrijednosti se mjere prema onima koji se „znaju snaći“. Mladi odlaze i dalje ih oblikuje truli zapad, koji je i takav bolji od rodne Bosne. Ipak nade za bolje društvo, a time i budućnost, ima jer naš krajiški čovjek je žilav, uporan i vrijedan. I izuzetno privržen svojim mudrim majkama…

KULTURA SJEĆANJA ILI ILUZIJA LEPE BRENE I BIA?

Naš odnos prema Breni je refleksija našeg odnosa prema nama  samima. Imamo li dovoljno poštovanja prema našim žrtvama i šehidima? Imamo li dostojanstva Ili smo licemjeri? Kako na Bosnu BIA hibridnim ratom primjenjuje koncept “Politike kao umjetnosti iluzije”?

Prošlog mjeseca u Bosanskoj Krupi obilježena je 32-godišnjica početka agresije na ovaj grad, ali i na tadašnji Bihaćki okrug. Davne 1992. godine, ratna mašina fašističkog velikosrpskog projekta uvukla se u pitoma brda oko Bosanske Krupe i otpočela brutalnu agresiju na ovaj dominantno bošnjački grad, golom silom uvlačeći Krajinu u ratni haos. Ovaj događaj trajno je obilježio moju generaciju koja je primorana da nenaoružana krene u rat. Potom je učila da se bori i ratuje, gubi i pobjeđuje, te konačno časno i trijumfalno oslobađa svoj rodni grad, svoje sokake i avlije (džamije i kuće popaljene su od strane četnika).

U opsesiji povratka domovima i time poništavanja naše "Al-Nakbe" (katastrofa), nepovratno je izgubljena mladost, bezbrižnost, naivnost, ali i mnogi životi. Bezbrižan način života koji smo vodili do tada, ostat će nedostižan budućim generacijama, a u usmenom prepričavanju izgledat će kao neko maglovito mitsko doba. Bili smo djeca koja su išla u rat iz naivnosti i relativnog blagostanja tada "sitog" društva.

To društvo imalo je svoje vrijednosti, mitove i heroje za koje smo na neki način ostali vezani, pa makar i podsvjesno. Sve to tvori amalgam različitih kultura sjećanja na protekli rat, te je svako doživljava na svoj način. Na našu kulturu sjećanja, kao i formiranje nacionalnog identiteta, utiču mnogi faktori a osnovni su porodica, obrazovanje i u cjelokupna društvena atmosfera. Ova posljednja nosi pogubnu opasnost po kulturu, ali i cijelokupno društvo. Naime, društvena atmosfera je politikanski obojena djelovanjem raznih šarlatana i dvoličnjaka, individua koje nemaju dubinskog znanja, empatije prema žrtvama, niti moralnog kompasa. Njihovo djelovanje podriva napore porodice i institucija te uzrokuje trenutno stanje naše opšte kulture, ali i kulture sjećanja. Umjesto da permanentno utvrđujemo loše stanje kulture sjećanja i kritikujemo trenutnu situaciju, trebali bismo se posvetiti uzrocima.

Noć uoči spomenutog obilježavanja početka agresije na Bihaćki okrug, današnji USK, u Sarajevu se tražila karta više za dva koncerta u Zetri, 20. i 21. aprila. Mediji navode da su “ispred Zetre zabilježene velike gužve, da su ljudi na koncert stizali u kolonama, a da su sjedišta popunjena do posljednjeg mjesta”. Koncert je najavljen ranije i teren je medijski pripremljen da sve teče glatko i po planu. Ipak Brena je Brena, Ex Yu fenomen, kraljica cajki i ljubimica jugonostalgičara.

Da živimo u nekom pravednijem svijetu uvod u najavu koncerata bi sadržavao neke druge naslove. Fahreta Jahić- Živojinović alias Lepa Brena u društvu poštovanog ministra kulture Emira H. prije koncerta obišla je Memorijalni centar u Potočarima, spomen – ploču djeci ubijenoj tokom opsade Sarajeva kao i mezare Kovače. Još jednom je osudila Srbiju kao agresora na Rebubliku Bosnu i Hercegovinu i njenu multikulturalnost. Pozvala je svoje sunarodnjake na poštivanje međunarodnih presuda o počinjenom genocidu u Srebrenici. Sav prihod  koncerata darovala je udruženju Pomozi.ba. Koncert je otpočela sa emotivnom sevdalinkom, ponosno istakavši još jednom svoje bosanskohercegovačke korijene, ali i pripadnost bosanskom kulturnom krugu. Ali nažalost živimo u surovoj stvarnosti. U vremenu dok su njena domovina i narod bili žrtve brutalne agresije JNA, genocida, dok je nesrpsko stanovništvo zatvarano u logore, u kojima je mučeno i ubijano, žene sistematski silovane, djeca Sarajeva ciljano ubijana snajperima i ostalog zla što ga gospođa Evropa nije vidjela poslije Drugog svjetskog rata, “naša Brena” navodno je u Brčkom 1993. g. išla pjevati ratnom zločincu Arkanu i njegovim vojnicima (izvor ljudski.ba). Kasnije je u javnost dospio video iz 1993. g. na kojem se može vidjeti Brena u posjeti 2. Semberskoj brigadi odjevena u maskirnu uniformu govori o “politici mira” bez imalo empatije prema žrtvama.    https://www.youtube.com/watch?v=VAkjE3jpXZs&t=25s

Ona, kao da ne zna ko je ubijao, pljačkao, silovao i počinio genocid. Ona, popularna zabavljačica, lukrativno koristi svoj položaj ljubimice naroda i narodnosti SFRJ, od Triglava do Đerdapa. Ona, rodom iz bošnjačke porodice iz Brčkog, nije mogla biti pošteđena silnog užasa, boli i patnje koju je bošnjački narod pretrpio u proteklom ratu. Tu prirodni, ljudsku bol osjećali su i mnogi nebošnjaci.U javnosti su najvidljivji bili plemeniti ljudi i umjetnici posebne vrste, oni čija lična ljudska toplina, inteligencija i talenat, u kontekstu njihovog djela, nastavlja da živi kroz prolaznost vremena. Najpoznatiji primjeri su pokojni Đorđe Balašević i Milan Mladenović (EKV). Režim je kao odgovor na njihovo odbijanje “saučesništva” potaknuo medijsku hajku i na njih bacio anatemu, ali su istrpili i ušli u legendu javno promovišući antiratne stavove i dižući svijest društva da je nedopustivo ono što krnja Jugoslavija čini narodu Bosne. Naprotiv, Brena je njihov antipod, i niti jednom nije pokazala bar pokušaj empatije sa žrtvama, iako im po porijeklu pripada. Ona je odabrala svoju stranu i time prestaje biti dio našeg identiteta. Navodno je na krštenju dobila ime Jelena?

https://srpskainfo.com/najvece-zvijezde-koje-su-se-odrekle-islama-roditelji-bili-muslimani-nisam-ih-mogla-mijenjati-ali-vjeru-jesam/

Njeni nam  stavovi, mišljenja, uspjesi ili padovi više nisu bitni. Bitan je naš odnos prema njoj. To je odnos prema nama  samima. Imamo li poštovanja prema našim žrtvama i šehidima? Imamo li dostojanstva? Ispostili smo ramazan i nakon toga idemo da nas zabavi ona koja je zabavljala i Arkanove krvnike. Isto kao i Ceca koja kao članica žirija prosipa pamet na televiziji. To gledaju naša djeca. Nema upozorenja - program nije namijenjen mladim osobama, kao ni onima koji poštuju sebe i gaje kulturu sjećanja na agresiju 92-95. g.

Ali šta je sa Jugoslovenkom? Da li je iskoristila svoju moć i uticaj, bar na način da je asertivno izašla iz zone komfora i iskreno ljudskibpozvala na mir i ljubav, bratstvo i jedinstvo, jugoslovenstvo (za koje tvrdi da je  njen identitet, kao i da je odrasla po “moralno-etičkim kodeksima koji su imali jako visoke vrijednosti”). Da li je pokazala ljudsku brigu, zaplakala za svojom rodnom Bosnom i navela dio svojih sljedbenika da razmisle kuda idu bezumno slijedeći “balkanskog mesara” odgovornog za genocide u BiH i Kosovu. Ko je savjetuje i tješi da ne pokazuje emocije koje je morala imati prema patni svog naroda?

Assia Djebar, Alžirka berberskog porijekla, najveći romanopisac Magreba, u genijalnom romanu “Daleko od Medine- Ismailove kćeri” piše o mnogim sudbinama žena u prvm godinama Islama. Tekst je vezan uz Taberijeve i Ibn Saadove hronike i opisuje plemenske kraljice, proročice, žene vojskovođe, one koje se pokoravaju ili nepokoravaju Allahu u Arabiji u nemiru. Sve one imaju svoju priču i svoju sudbinu. Djebar oživljava njihove sudbine, nakon što ih je vrijeme preinačilo i te žene svelo na šutnju i rezignaciju. Žene su nježna, intuitivna i emotivna bića, pa nas Djebar uvodi u njihove skrivene misli i razotkriva njihove nutrašnje emocije. Nije laka sudbina žena u prelomnim trenucima istorije. Dušu i emocije teško je obuzdati. Pogotovo kad svjedoče nepravdi, bolu i patnji. Kako se je “Jugoslovenka” osjećala na kraju jednog doba, znavši za ogromne patnje vlastitog naroda? Možda bi to mogao reći neki njen hroničar. Mogao bi to biti Emir Hadžihafizbegović, poznati glumac, političar, čovjek koji u delirijumu pleše dok pije viski iz flaše, go do pasa, aktuelni musliman, poznat i kao Lord Chivas, najbolji indikator kretanja naše kulture, ex ministar kultureKantona Sarajevo.

Hadžihafizbegović je zloupotrijebio svoju uspjeh i popularnost, ali političku poziciju, vrativši Brenu nakon rata ponovo vratio u javni život Sarajeva dovevši je u svoj talk shou. On je kontinuirano promoviše i otkriva njene osjećaje. Čak izjavljuje da je smatra svojom sestrom. “Malo ljudi zna šta se krije u tako jednoj plemenitoj osobi kao što je Brena” reći će za Magazin Azra 2018.g.  I tu  je djelomično u pravu. Plemenitost tako opskurne osobe poput njegove štićenice je nevidljiva, isto kao i njeno tvrdo i nijemo srce.

Rang ne daje privilegije niti daje moć - on nameće odgovornost. Ova mudra izreka gurua menadžmenta Petera Druckera primjenjiva je i na Breni. Nije digla svoj glas niti je učinila i najmanji napor da pomogne svojoj domovini. A odgovornost? Pa ona je ima prema Srbiji i njenom režimu?! Fenomen amnezije Brene prema događajima iz vremena agresije na BiH mogao bi se sagledati i sa političkog aspekta. U djelu “Politika kao umjetnost iluzije” D. Simeunović, kontroverzni politikolog, univerzitetski profesor, akademik i direktor Akademije za nacionalnu bezbjednost pri Bezbjednosno-informativnoj agenciji, kod nas zloglasnoj BIAi, istražuje koncept sreće u odsustvu razuma, shvaćenog kao ratio, i ulogu iluzije u politici.  Simeunović objašnjava da je za svaku iluziju, bez obzira na temu, potrebno određeno odsustvo razuma, što dovodi do česte povezanosti iluzije i sreće. Autor polazi od ideje da je politika umjetnost mogućeg, koja se pripisuje Bizmarku. Kao takva politika je i umjetnost stvaranja iluzija, privida i obmana. Političke elite SFRJ za svoje potrebe stvorile su mnogo iluzija. Tu se mogu ubrojati fenomeni poput Tita, bratstva i jedinstva, JNA, radničkog samoupravljanja, pokreta nesvrstanih itd. Motivi onog ko stvara iluziju mogu biti različiti, dobronamjerni ili ne. Činjenica je da su nabrojani fenomeni svojevremeno donijeli mnoge benefite stanovnicima SFRJ. Činjenica je i da su nakon smrti Josipa Broza i raspada Jugoslavije donijeli i mnogo nesreće, razaranja i patnje od kojih se još nismo oporavili. Također je fakt da su to ujedno i najveći projekti i uspjesi Druga Tita i da su svi očigledno propali nakon njegove smrti. Ta propast ujedno ih kvalifikuje da su bili samo iluzije koje nisu imale budućnost. Ne zaboravimo Jugoslovenstvo kao „jednu od najvećih i najvoljenijih iluzija na ovim prostorima, mada ne baš i najuspješnijih“.

 

Nakon Titove smrti iluziju Jugoslovenstva djelimično je preuzeo fenomen Lepe Brene. Hljeba, igara i  Lepe Brene? Kafanska pjevačica preko noći postaje ljubimica nacije i simbol Jugoslovenstva. Danas u vrijeme hibridnog rata Srbije protiv BiH, Brena je dio projekta meke moći Srbije. Taj projekat traje decenijama, vjerovatno od sredine 80-ih. Pored ulaganja ogromnog napora da se Jahićka nonšalantno pojavi u Sarajevu, ponižavajući nas 12 dana prije obilježavanja godišnjice početka opsade Sarajeva od strane JNA i paravojnih formacija SDS-a, jugonostalgičnom tržištu ponuđena  je i snajka Prijovićka, kao svojevrstan surogat - Brena 2.0. Po receptu svekrve zabavljaće nas i snaja  Prijovićka nastavlja podgrijavati stvorenu iluziju Jugoslovenstva u kom Srbija ima nadmoć nad drugim republikama, pa je postala i dio političke kampanje izjavljujući da: "Hrvatska treba Srbe jer puna arena prija svima". https://www.klix.ba/magazin/showbiz/prijovic-postala-dio-politicke-kampanje-hrvatska-treba-srbe-jer-puna-arena-prija-svima/240323080 Pametnom je i išaret dovoljan.

 

Dakle, u vremenu obilježavanja značajnih događaja za opstanak države BiH, srbijanska meka moć u sklopu hibridnog rata protiv BiH koji nikad nije stao, šalje nam poniženje i raspamećuje polusvijet u vidu koncerta Lepe Brene u šeher Sarajevu. Naravno da u sekularnom društvu svako ima pravo na svoj stav, ali i veterani odbrambeno-oslobodilačkog rata, kao i sve patriote Bosne  imaju pravo na svoj. Ovakve podvale otvaraju nam nikad zacijeljene rane, bude  uspomene i emocije. Imaju li dostajanstva Bošnjaci koji nesvjesno ili svjesno konzumiraju takve događaje. Da li će isti ti u julu ići na Marš mira, stavljati Cvijet Srebrenice kao simbol borbe protiv genocida i masovnih stradanja ljudi, a  potom sve to zaboraviti i zabavljati se uz Brene i Cece? Kultura sjećanja je ta koja nas spašava od ovakve  potpune amnezije.

 

Kultura sjećanja može se definirati kao zajednički pojam za sve oblike tematiziranja istorije u javnom prostoru i kao takva stvara se i njeguje u porodici, obrazovnim institucijama i u cjelokupnoj društvenoj atmosferi. Ona je jedan od temelja naše domovine i od nje zavisi i njena budućnost. Srbijanske političke elite to razumiju i koriste perfidne strategije da nam hibridnim ratom unište, izobliče i korumpiraju kulturu sjećanja. Da bi uništio jedan narod prvo moraš uništiti njegovu kulturu. Za razliku od klasičnog rata za hibridni na raspolaganju imaju cjelokupnu državnu strukturu: akademije, institucije, vojno-sigurnosni, privredni i zabavljački sektor kao i medije. Nažalost mi institucionalno još uvijek nemamo odgovor u vidu adekvatne strategije za borbu protiv kulturološkog hibridnog rata. Dok ga ne dobijemo, odgovornost za očuvanje i stvaranje kulture sjećanja je na nama samima i ne smijemo je svesti na deklarativno odavanje počasti žrtvama i obilježavanje značajnih datuma.

 

Prvi afrički nobelovac, nigerijski književnik Wole Soyinka, pripadnik Jaruba, plemena koje nema svoje pismo, istakao je: “kada umre starac izgorjela je biblioteka!” Ne dozvolimo da se i nama desi da kada izumre naša generacija  – izumre i naša kultura sjećanja na agresija na Bosnu. Dug je to prema žrtvama, ali i garant da se isto ne ponovi budućim generacijama.

Predstavljaje knjige „Bosna se brani istinom“, autora Huseina Muratovića

 https://www.youtube.com/watch?v=BZh1AIvyY7A

Profesor dr. Husein Muratović iz Bužima je akademik iz oblasti ekonomskih nauka. Stalni saradnik brojnih bh. institucija prvi je akademik iz oblasti ekonomije sa područja USK-a u historiji Bihaćke krajine, po odluci Upravnog odbor “BANU BIH” na prijedlog više akademika iz područja društvenih i humanističkih nauka. Inače je Profesor Muratović, u dosadašnjem plodonosnom radnom i naučnom angažmanu, autor deset univerzitetskih udžbenika, sedam verifikovanih skripti, tri knjige, urednik dva Zbornika radova, autor 50 stručnih/naučnih radova, autor mnoštva investiciono-razvojnih projekata, elaborata različitih namjena, mentor na stotine diplomskih radova, na desetine magistarskih radova i doktorskih disertacija. Predavač je na doktorskom studiju na „Nezavisnom univerzitetu“ u Banja Luci. Uz to, redovni je kolumnista i sagovornik brojnih medija koji kontinuirano prati i analizira ekonomska i politička zbivanja u državi i u svijetu. Knjiga „Bosna se brani istinom“ je dvadeseta knjiga profesora Muratovića i tek je izašla iz štampe. Promocije ove knjige već su dogovorene u više mjesta, prva će promocija biće u Kozarcu 24.11.2023. godine povodom Dana državnosti BiH. Promotor knjige biće mr. Sc. Samir Jašaragić.

Ambasada Indonezije u BiH proslavila 78. godišnjicu nezavisnosti zemlje

Nj.E. Ambasador Republike Indonezije u BiH Roem Kono organizirao je juče u Sarajevu diplomatski prijem povodom 78. godišnjice nezavisnosti Republike Indonezije i 29. godišnjice od uspostavljanja diplomatskih odnosa Indonezije i BiH.

 

Imao  sam čast da u ime Premijera Vlade USK Mustafe Ružnića prisustvujem prijemu te prenesem čestitke povodom ovih jubileja, kao i da poželim nastavak uspješnog razvoja Republike Indonezije u sreći i prosperitetu njenog naroda.

Ambasador Kono u obraćanju okupljenim zvanicama naveo je da je u drugom kvartalu 2023. godine ekonomski rast Indonezije dostigao je 5,17 posto BDP-a, a inflacija u Indoneziji nastavila je trend pada na samo 3,08 posto.

Kono je naglasio da različita dostignuća pokazuju napredak Indonezije koja je sve konkurentnija i koja je uspjela ući u red zemalja sa srednjim dohotkom, dodajući da je ta zemlja u procesu preseljenja glavnog grada koji se fokusira na održivi razvoj sa sofisticiranim sistemom transporta i upravljanja otpadom.

Kako je naveo u obraćanju okupljenim zvanicama, u drugom kvartalu 2023. godine ekonomski rast Indonezije dostigao je 5,17 posto bruto društvenog proizvoda (BDP), a inflacija u Indoneziji je nastavila trend pada na samo 3,08 posto.

Kono je naglasio da različita dostignuća pokazuju napredak Indonezije koja je sve konkurentnija i koja je uspjela ući u red zemalja sa srednjim dohotkom, dodajući da je ta zemlja u procesu preseljenja glavnog grada koji se fokusira na održivi razvoj sa sofisticiranim sistemom transporta i upravljanja otpadom.

Ambasador Kono je također istaknuo sve snažnije bilateralne odnose Indonezije i BiH, iznoseći podatak da je ukupna trgovinska razmjena u junu pokazala povećanje od 196 posto. Izvoz Indonezije u BiH porastao je za 130 posto, dok je izvoz BiH u Indoneziju također pokazao porast od više od 100 posto.

U međuvremenu, posjete stanovnika BiH Indoneziji zabilježile su porast do 409 posto, a upravo ovi podaci dovoljni su pokazatelji obećavajućeg potencijala ekonomske saradnje te poslovnog svijeta dvije zemlje.

Ambasador Roem Kono je na prijemu izrazio nadu da će 2024. godine biti obavljena službena posjeta predsjednika Bosne i Hercegovine Indoneziji, što bi bilo značajno za buduću bilateralnu saradnju dvije zemlje.U svom obraćanju, ambasador Roem Kono je također ponovio da je Republika Indonezija od početka nezavisnosti uvijek razvijala slobodnu i aktivnu vanjsku politiku, jer želi imati ulogu u globalnim pitanjima i doprinijeti nastavku izgradnje boljeg svjetskog poretka.

 

Indonezija (274 miliona stanovnika) je četvrta najmnogoljudnija zemlja svijeta, treća najmnogoljudnija demokratija i prva zemlja svijeta s muslimanskom većinom. Časopis "Ekonomist" smatra je ekonomijom budućnosti i budućom 5. vodećom svjetskom ekonomijom.

Čestitka za Dan državnosti Bosne i Hercegovine

 

„Drage Krajiškinje i Krajišnici, drage Bosanke i Hercegovke, dragi Bosanci i Hercegovci, drage patriote, danas kada u slobodi i miru obilježavamo Dan državnosti Bosne i Hercegovine s ponosom se prisjećamo istovremeno i srednjovjekovne bosanske državnosti kao i 25.novembra od prije 79 godina kada je na prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a obnovljena ta državnost. Taj hiljadugodišnji kontinuitet državnosti uvijek je bio pod prijetnjom tuđinskih silnika koji su brutalno nasrtali da ospore posebnost naše domovine, sa jasnim tendencijama da se Bosna i Hercegovina podijeli između susjeda i posljedično izgubi svaku samobitnost da bi na kraju postala fusnota u istoriji Evrope.

Takvim nakanama vjekovima su se odlučno protivile mnoge generacije vjernih čuvara i prkosnih heroja koji su svojom krvlju ponosno mjenjali tok istorije uspješno čuvajući našu domovinu,  predajući je i ostavljajući sljedećim pokoljenjima u emanet, da  bi smo i mi u poslednjoj agresiji još jednom dokazali da smo dostojni nasljednici bosanskih vitezova i gazija, pobjeđujući daleko brojnijeg i naoružanijeg agresora.

Obaveza nam je da mlađe generacije kroz kulturu sjećanja i politiku pamćenja  učimo našoj slavnoj istoriji, civilizacijskim vrijednostima koje su narodi Bosne i Hercegovine odaslali sa prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a, ali i i opomeni da sloboda i državnost neće biti očuvane same od sebe bez svakodnevne borbe za njih.

Sretan vam Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

                                                                                                       

Statistika ličnih preferencija na izborima 2022-e

Dragi moji,

nakon objavljivanja konačnih rezultata izbora želim da vam se zahvalim na podršci koju sam dobio. Hvala svima koji su izašli na izbore, posebno hvala vama koji ste glasali za NES, a najviše hvala mojim glasačima, vas 4.134 pokazali ste da je moj rad u prethodnom periodu bio primijećen.

Posebno me raduje činjenica da ste me podržali kao zadnjeg kandidata na listi. Prvi sam po broju glasova za ovaj nivo od svih kandidata iz B. Krupe, a peti na listi NES-Za nove generacije u Federaciji BiH.

Ogroman podstrek je spoznaja da imaš podršku kod svog naroda. Nisam ušao u Parlamentarnu skupštinu BiH, ali sa dva mandata koalicije NES-Za nove generacije ostvaren je cilj koji smo postavili. Borba za državu nastavlja se jačim kapacitetom.

Detaljnu i zanimljivu analizu izbornih rezultata Općih izbora 2022.godine, tj. uspjeh bosanskokrupskih kandidata koji su dobili mandate ili značajan broj glasova dao je portal Krupljani.ba u svojoj analizi na sledečem linku:

https://krupljani.ba/bk-info/analiza-izbornih-rezultata-u-skupstinu-usk-ide-cak-sest-krupljana/.html

TV INTERVJU RTV USK, Samir Jašaragić, ministar za pitanja boraca i RVI u Vladi USK 08.11.2022.

 TV Intervju posvećen je statusu i pravima pripadnika boračke populacije.

U tom kontekstu, posebno je važno šta su nadležni organi i institucije učinile i čine na tome da se njihov položaj poboljša. Ova i prošla godina bile su plodonosne – setom izmjena i dopuna boračkih zakona, u finansijskom odnosno egzistencijalnom smislu njihov status je bolji, ali ipak daleko od onog kakav zaslužuju. Koliki je u tom pravcu bio angažman Ministarstva za pitanja boraca i RVI USK, šta su uradili i šta planiraju u narednom periodu kazat će nam prvi čovjek ovog resora, ministar Samir Jašaragić. Urednica Klara Softić.

Predizborna poruka

 Poštovane građanke i građani,

želio bih da Vam se zahvalim na dosadašnjoj podršci i povjerenju.

Po prvi put sam dobio čast da budem kandidat liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne I Hercegovine, koalicije Narodnog evropskog saveza - NES-a ZA NOVE GENERACIJE i na raspolaganju sam na broju 8 ispred Narodnog evropskog saveza za izbornu jedinicu 1. 

Do sad povjerene dužnosti obnašao sam odgovorno, časno i pošteno i smatram da kao dokazani patriota i magistar ekonomije svojim znanjem, iskustvom i energijom mogu doprinijeti zajednici i kao zastupnik u Predstavničkom domu, što je bio i razlog prihvatanja moje kandidature. 

Svoj doprinos domovini i zajednici dao sam u proteklom ratu s puškom u ruci, a nastavio sam i u miru, bez populizma ma kako on bio popularan, nego sa konkretnim djelima, stavovima i projektima, posebno kao ministar za pitanja boraca u Vladi USK. 

Uvjeren sam da zaslužujete bolje i više, i zato Vas pozivam da zajedno nastavimo raditi dalje za bolje, zbog nas i naše djece. Donesimo odluke koje će obezbijediti da progresivno krenemo u pravcu Evrope i NATO-a, reformski s razvojnim projektima i stvaranjem kvalitetnijih uslova za svakodnevni život. To možemo samo zajedno i zato Vas pozivam vas da pratite naša obraćanja, susrete i druženja, da analizirate do sada urađeno i programske ciljeve, te da podržite kandidatske  liste NES-a BiH za sve nivoe vlasti.

Unaprijed hvala za podršku, nastojat ću da ne iznevjerim ukazano povjerenje.

Čestitka ministra Samira Jašaragića povodom Dana 511. Slavne brdske brigade

 Poštovani suborci, pripadnici 511. Slavne brdske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine, prvog septembra s ponosom obilježavamo tri decenije od osnivanja 511. Slavne.

Vi, kroz Vaša herojska djela i časnu borbu ušli ste u istoriju ratovanja i ukupnu istoriju Bosne i Hercegovine kao pobjednici i oslobodioci. Glas o prisustvu 511. brigade na frontu ulijevao je pouzdanje i sigurnost našem narodu, a u neprijateljske redove smetenost i strah. Vi ste ponos B. Krupe i Krajine, ratnici koji su dobili najveće bitke u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, zaslužili epitet jedne od udarnih brigada Petog Korpusa i ušli u legende koje će pamtiti buduće generacije i pokoljenja.

Svoj ratni put slavno ste priveli kraju oslobađanjem svoga rodnog grada, a slike oslobođenja B. Krupe i danas svjedoče o silnoj želji, upornosti, snazi i odlučnosti našeg čovjeka da čuva i odbrani svoju domovinu.

Nažalost na našem slavnom ratnom putu 503 pripadnika 511. Slavne dalo je svoje živote za domovinu, čast, svoj narod i njima dugujemo najviše. Zbog svega neka im je vječna hvala i slava i uvijek ih se s ponosom sjetimo u svojim molitvama. Na nama preživjelima je velika odgovornost i nimalo lak zadatak jer su vam naši hrabri ratnici visoko postavili ljestvicu časti, odvažnosti, poštenja i odlučnost da čuvamo svoju Domovinu. Stoga nastavite kao i dosad ponosno i predano služiti našem narodu i Bosni i Hercegovini.

Dragi, svima Vama koji nosite Bosansku Krupu i 511. u srcu

čestitam

Dan 511. Slavne brdske brigade!

Bosanska Krupo, grade ponosni čestitam ti dan 511. Slavne!

Samir Jašaragić, mag. oec.

Ministar za pitanja boraca i RVI u Vladi USK

Spomen na bitku na Ćojluku

 Spomen na bitku na Ćojluku

Svake godine 10. jula veterani 511-te slavne brdske brigade, patriote, građani, omladina zajedno sa predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti USK-a i općine Bosanska Krupa zajedničkim polaganjem cvijeća i učenjem fatihe na centralnom šehidskom obilježju, kao i na samom platou Ćojluka svečano obilježavaju 27. godišnjicu bitke za „Ćojluk“. I svake godine se mi učesnici bitke na Ćojluku nanovo vraćamo u ratnu priču o patnji, bolu, stradanju i konačnoj pobjedi. Na ultimativno pitanje "šta si radio u ratu tata"- naš odgovor je jasan i lak. Bili smo ratnici i bili smo tamo gdje je bilo najteže.

Neizmjerno smo ponosni, ali i tužni na taj datum. Svaki iskren patriota Bosne i Hercegovine, kao i svaki Krajišnik, osjetiće neizmjeran ponos kada se spomene Ćojluk. U sljedećim redovima ću pokušati obrazložiti zašto je to tako.

Bitka za „Ćojluk“ je za borce 511. Slavne bila presudna bitka u kojoj su borci poslije krvavih i teških borbi uspjeli srušiti južni mostobran „Ćojluk“ i za sva vremena protjerati agresore sa lijeve obale Une. Bili su to najteži ratni dani 511-te, druga polovina 1994-e i prvih deset mjeseci 1995-e. Nakon tragičnog gubitka komandanta Crnkića juna 1994-e u rejonu Todorova, oslobađanja Pećigrada, a potom i Velike Kladuše, u oktobru otpočinje „čudo na Grmeču" operacija "Grmeč 94“, kada je 5. Korpus Armije BiH praktički razbio 2. Krajiški korpus vojske RS-a. Nažalost nakon toga slijedi snažna kontraofanziva pod nazivom „Operacija štit 94“ s ciljem povrata oslobođenih područja i konačnog kršenja moći 5. Korpusa. Dolazi do defanzive 5-og korpusa i prodora četničkih formacija do prilaza gradu Bihaću, gubitka velikih teritorija i stvaranja neprijateljskih mostobrana na Kobiljnjaku i Ćojluku na lijevoj obali Une u  B. Krupi. Spajanjem ovih mostobrana stvorili bi se uslovi za uvođenje motorizovanih jedinica koje bi izvršile proboj prema Cazinu i dalje, te slamanja odbrane okruga i uništenje 5-og Korpusa. To je kasnije bio cilj i neprijateljske ofanzive „Spržena zemlja“ u julu 1995. godine na prostoru od Bugara u bihaćkoj do Pećigrada i Krivaje u cazinskoj općini.

Trećeg decembra 1994. g neprijatelj forsira Unu i uspostavlja drugi mostobran na Ćojluku. Ćojluk je plato na lijevoj (sjevernoj) obali Une, uzvišen zapadno od samog grada Bosanske Krupe, istočno od Gomile. Teške borbe su trajala preko sedam mjeseci uz ogromne žrtve na obje strane. Posebno je teško na Ćojluku, gdje kontinuirano pokušavamo napraviti proboj linija, ali neprijatel je ukopavanjem i miniranjem napravio neprobojnu trvrđavu. Uz sve nedaće dolazi i neobično oštra zima. Borbe ne prestaju i svi smo na kraju snaga. 

Situacija se mjenja nabolje nakon herojske pobjede i oslobađanja Kobiljnjaka 23. maja, taktička situacija je podnošljivija i moral je porastao. Potom dolazi do neuspjeha deblokade Sarajeva, a ubrzo i grupisanje izuzetno jakih neprijateljskih snaga sa ciljem konačnog slamanja 5. korpusa. U takvim okolnostima morao se je bez obzira na cijenu uništiti mostobran Ćojluk. To je konačno i učinjeno 10. jula kada je nakon 16 sati neprekidnog dejstva i veličanstvenom,ali i krvavom borbom boraca 511-te, srušen južni mostobran „Ćojluk“ i time protjeran agresor s lijeve obale Une. 

Pobjedom na Ćojluku je ponovo oživljen san da ćemo uspjeti osloboditi svoj grad i vratiti se svojim domovima.  Na Ćojluku nije branjena samo bosanska Krupa, nego i cjelokupni tadašnji "bihaćki džep" čijom podjelom napola bi došlo i do vjerovatnog totalnog vojničkog poraza. Ovom pobjedom u posljednji čas smo izbjegli kasniju sudbinu Srebrenice i Žepe. U ovim borbama je bilo nekoliko danas  manje poznatih akcija i mnogo heroja. Posebno se isticala pobjeda kod Kadirinog Dola o kojoj ću naknadno napisati nešto više. 

Nakon predaha poslije bitke, vidjelo se da su nažalost gubici bili enormni. Ukupno u tih sedam mjeseci život je izgubilo 55 boraca, a stotine ih je teže i lakše ranjeno. Bili su to hrabri požrtvovani ljudi, koji daju primjer drugima. Naša borba bila je zasnovana na jednoj velikoj plemenitoj civilizacijskoj ideji i na to treba biti ponosan i to stalno isticati. Hrabrost i odlučnost pripadnika 511-te, ali i svih boraca 5. Korpusa,  u otporu i odbrani naše domovine, istorijska je lekcija svima nama danas, u okolnostima kada se ponovo suočavamo s mnogim izazovima u izgradnji i očuvanju naše domovine. Ćojluk će zauvijek ostati upisan u našoj istoriji kao simbol hrabrosti, upornosti, požrtvovanosti i nade.

Na primjerima Ćojluka, ali i drugih slavnih pobjeda treba graditi samopouzdanje i sazidati orijentir za sadašnjost i budućnost. To je naše istorijsko naslijeđe koje nam može dati potrebnu snagu da se izborimo za bolju budućnost, pogotovo kada se suočavamo sa onima koji bi u miru da završe ono što je agresor neuspješno pokušao oružjem. Na to nas obavezuje sjećanje na naše šehide i poginule borce. Zato sam kao i mnogi drugi veterani neizmjerno ponosan, ali i tužan i sjetan kad god mi pogled padne na Ljiljan na Ćojluku. Bili smo ratnici i bili smo tu kad je bilo najteže. Tu smo ostavili našu mladost i snove.  27 godina nakon pobjede kao kletva odzvanja Aristotelova misao da" nije dovoljno dobiti rat; važnije je organizovati mir“. Nadam se da možemo i jedno i drugo...

INTERVJU: SAMIR JAŠARAGIĆ, MINISTAR ZA PITANJA BORACA I RVI USK-a: Greške prema demobilisanim borcima su napravljene odmah nakon rata

 Jedna od kategorija našeg društva koja tokom postratnog perioda nije najadekvatnije bila zbrinuta je boračka populacija, odnosno, demobilisani borci. U posljednje vrijeme ovaj problem je ponovno aktualiziran, a o tome kako će Vlada Unsko-sanskog kantona, prateći zakone sa viših nivoa nastojati zbrinuti ovu kategoriju boračke populacije, kao i o ostalim aktivnostima koje se provode unutar Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, za Krajinu govori Samir Jašaragić, ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi Unsko-sanskog kantona.

KRAJINA: Setom izmjena i dopuna boračkih zakona Vlada Federacije BiH, a potom i Federalni parlament, poboljšan je status boračke populacije. O kojim se pravima konkretno radi i šta je to novo što će ovo Ministartsvo učiniti po pitanju brojnih problema koji se tiču demobilisanih, ali i branitelja Unsko-sanskog kantona uopće?

Jašaragić: Što se tiče izmjena i dopuna boračkih zakona, moram reći da se one odavno čekaju i da su te izmjene dobrodošle. Izmjene još nisu objavljene u Službenom listu tako da službeno još nisu na snazi. Ono što je ovdje veoma bitno je da se supruge umrlih demobilisanih boraca koje nemaju nikakva primanja, odnosno ako imaju primanja ispod cenzusa u visini od jedne prosječne plate u F BiH, uvode u prava da primaju naknadu po pet konvertibilnih maraka za jedan mjesec proveden u Armiji R BiH, HVO ili MUP-u. To je naravno dobar prijedlog jer se ispravlja nepravda koja dugo traje. Ali, taj Zakon je jako kasno došao. Kada smo se 1996. godine demobilisali, bilo je logično očekivati da nam zakonom bude regulirano mnogo toga, između ostalog, prednost pri zapošljavanju, oslobađanje od raznih naknada, način korištenja Deviznih vojnih knjižica, plaćanje školovanja u visokoobrazovnim ustanovama i slično. Ali, to je sve došlo jako kasno, pa većina demobilisanih boraca to nije ni iskoristila. Učinjeno je dosta sistemskih grešaka, neefikasnih projekata poput izdavanja certifikata, koji nije pomogao boračkoj populaciji da ostvari svoja prava, nego su se dapače, osjećali odbačenima i prevarenima. Na dužnost ministra sam imenovan u aprilu 2021. godine, a Zakon o dopunskim pravima boraca i njihovih porodica je usvojen u decembru 2020. godine i on je bio usklađen sa federalnim zakonom. Kroz njega se dalo pravo onim demobilisanim borcima koji nemaju primanja da imaju pravo na novčanu naknadu za svaki mjesec koji su proveli u Armiji R BiH na novčanu naknadu u visini od pet KM. Unsko-sanski i Sarajevski kanton su jedini odredili taj iznos na pet KM i dali su široko pravo na način da smo dali svim korisnicima bez obzira na godine starosti. Preko 57 godina starosti se tretiraju kroz federalni budžet, a ispod 57 kroz kantonalni. Međutim, mi smo dali svima, bez obzira na starosnu dob, dok u nekim kantonima, ta je ljestvica od 55 do 57 godina, te su njihova izdvajanja u ove namjene mnogo manja od naših.

KRAJINA: Koliki je ovogodišnji budžet Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida i da li će planirani iznos sredstava biti dovoljan za financiranje potreba i prava boračkih populacija?

Jašaragić: Mi smo zatekli budžet prošle godine u visini od 6. 799. 132 KM, i njime su bila predviđena samo dva miliona KM za namjene o kojima sam prethodno govorio, tj. novčanu naknadu, a ispostavilo se da nam treba oko 4 miliona KM, pa smo tokom godine sa drugih kodova preraspoređivali sredstva interno, a kasnije kada smo iscrpili te mogućnosti, povlačili smo sredstva iz drugih ministarstava kako bismo uspjeli isplatiti boračke naknade. Naime, mimo svake procjene, broj korisnika je bio znatan i kretao se blizu 2.000, zbog čega smo morali osigurati dodatna sredstva za isplatu.

Zbog toga smo ove godine budžet povisili na blizu 10 miliona KM, što je tri miliona KM više nego protekle godine i nadamo se da će biti dovoljno sredstava i za ove namjene. Da li će sredstva iz budžeta biti dovoljna za financiranje potreba boračkih populacija, nije moguće precizno odgovoriti, jer mnogo toga ovisi od privrednih kretanja, kao što ne znamo da li će se mijenjati broj korisnika koji ostvaruju pravo na novčanu naknadu, zdravstveno osiguranje i slično. Ako i dalje budemo imali jednak broj onih koji ostvaruju ta prava, za isplatu bi trebala biti dovoljna četiri miliona KM.

KRAJINA: Na šta će ta sredstva najviše biti utrošena?

Jašaragić: Sredstva će najviše biti utrošena na boračku naknadu za nezaposlene borce u iznosu od četiri miliona, pa i više. Zakon koji je dao pravo borcima da budu oslobođeni plaćanja taksa i naknada za uređenje građevinskog zemljišta, priključaka na elektrodistributivnu mrežu, priključka na vodovodnu mrežui slično, precizirao je da svako ima pravo jednom iskoristiti tu povlasticu, međutim prošle godine ovo Ministarstvo je promijenilo naš Pravilnik kako bi ta prava boraca bila regulirana onako kako je zakonski i predviđeno, a Ministarstvo im eventualno to pravo nije omogućilo. Imamo veliki broj takvih zahtjeva, a prošle godine za te namjene u budžetu je bilo predviđeno oko 700.000 KM. Ove godine smo povećali taj iznos za milion KM, tako da će grant općinama i gradovima za provođenje Zakona o pravima boraca biti veći za taj iznos. To je velika stavka koja je povećana, a kao što sam ranije rekao budžet smo povećali za oko tri miliona KM. Od 2018. godine budžet Ministarstva je stalno u porastu, a slijedeće godine nam je cilj da ga povećamo za još dva miliona maraka.

KRAJINA: Nedavno je u skupštinskoj proceduri u formi nacrta usvojen i Zakon o značajnim datumima i ličnostima iz proteklog rata? Koje su osnovne značajke ovog Zakona i kako će Ministarstvo sudjelovati u obilježavanju godišnjica?

Jašaragić: Na ovom Zakonu se radi od 2006. godine, oformljena je i radna grupa koju čine bivši oficiri iz svih općina i gradova Unsko-sanskog kantona. Ta radna grupa je dala svoje viđenje i kroz Nacrt Zakona predviđeni su značajni datumi, događaji i ličnosti koji po njihovim kriterijima trebaju biti uvršteni u takav Zakon. Zakon je 2016. godine bio u proceduri, vraćen je Skupštini USK-a bez obrazloženja, pa smo ga opet uputili u proceduru koju mora proći. U formi nacrta on je usvojen u Skupštini, u roku od mjesec dana bit će provedena javna rasprava, a onda će o njemu ponovno se odlučivati u Vladi i Skupštini USK-a. Nadam da će biti usvojen, jer će ovakav Zakon sistemski urediti ovu oblast, pored ostalog bit će uređeno i financiranje onoga što će njime biti tretirano. Bitno je reći da trenutno imamo obrazac na našoj web stranici gdje nam gradovi i općine iznesu svoj zahtjev i potrebe, da iskažu šta oni smatraju da je bitno za obilježavanje kao značajnog datuma, događaja ili ličnosti na njihovom području, a mi ih onda sufinanciramo nakon čega njihove službe imenuju nosioca aktivnosti poput udruženja koji taj proces dalje odvijaju, a nama pravdaju utrošak sredstava. To je najefikasniji način da se te aktivnosti završe na zadovoljavajući način.

KRAJINA: Još uvijek Ministarstvo stipendira studente čiji su roditelji bili pripadnici OS A R BiH. Koliki je taj broj, a koliko iznose stipendije?

Jašaragić: Studente stipendiramo u iznosu od 500.000 KM, a taj iznos podijelimo sa brojem zahtjeva i tako dođemo do visine pojedinačne stipendije. Prošle godine to je iznosilo 860 KM. Ponekad se dogodi da neko od studenata ne ispunjava uvjete, ali samo na način da dokumentacija nije potpuna ili nije na vrijeme predana. Oni imaju mogućnost nakon što nam dostave dokumentaciju u roku trajanja javnog poziva doći kod nas i provjeriti da li nešto treba dopuniti ili ispraviti, ali nekad se desi da to ne urade, što je isključivo njihova greška. Ovom prilikom ih sve pozivam da prate naše objave i provjeravaju urednost dokumentacije. Također cilj nam je da se ova stavka u budžetu poveća.

KRAJINA: Na koji način Ministarstvo pomaže liječenje pripadnika boračkih populacija i u kojem iznosu odvaja sredstva za te potrebe?

Jašaragić: Ministarstvo ima kod na osnovu kojeg osigurava borce i članove njihovih porodica koji nemaju zdravstveno osiguranje, pod određenim uvjetima. Godišnje, na ta izdavanja potrošimo oko 440.000 KM. Zatim, objavljujemo Javni poziv za borce i članove njihovih porodica, naravno uz dokaz o statusu borca i prava na ostvarivanje ovog prava i na osnovu toga im dajemo jednokratnu novčanu pomoć za liječenje do isteka sredstava. Međutim, zbog budžetskog nadzora smo pooštrili mjere na način da nam se treba dostaviti uredna ljekarska dokumentacija o zdravstvenom stanju onoga koji ostvaruje pravo na naknadu za liječenje. Također, izdvajamo i jednokratnu novčanu pomoć i za školovanje i za socijalno ugrožene porodice. Imamo posebne grantove za pomoć paraplegičarima i RVI.
Ali, istina je da mi ne možemo riješiti sve boračke zahtjeve i probleme kada bi imali i deset puta veći budžet. Prošlo je mnogo godina, ljudi su oboljeli, ratni vojni invalidi imaju mala primanja, sva ta primanja su nedovoljna za život jer nisu bila usklađena. Sada se očekuje kroz federalni zakon, tzv. “švicarska forma” što znači da bi se primanja usklađivala sa rastom bruto društvenog proizvoda, odnosno cijena života. To bi bilo dobro za boračke populacije, ali i tada bi bilo nedovoljno jer je najveća greška prema njima napravljena odmah nakon rata kada nije pronađen način da se stvarno i kvalitetno riješi problem zapošljavanja boračke populacije. Da se tada tako postupilo, sada ne bismo imali ovoliko problema, ali bez obzira na sve propuste, obaveza ovog Ministarstva je da brine o boračkim populacijama u skladu sa mogućnostima i mi ćemo to i dalje raditi.

KRAJINA: Kakvo je stanje i može li se više uraditi kada je u pitanju zapošljavanje pripadnika ovih kategorija?

Jašaragić: Zapošljavanje boračke populacije u suštini je zadaća Fonda za stambeno zbrinjavanje boračkih populacija. Koliko znam, oni su ove godine planirali projekte i nadaju se zapošljavanju kroz zemljoradničke zadruge. Na kraju samo mogu ponovno zaključiti da su greške prema boračkim populacijama u svim segmentima ostvarivanja njihovih prava davno napravljene, moglo se mnogo toga uraditi bolje i na svačije zadovoljstvo, ali budući da nije tako, mi radimo ono što smo u mogućnosti, i tražit ćemo načina ne samo da ispoštujemo ono što pripadnicima boračkih populacija pripada po zakonskim propsima, nego ćemo pokušavati i kroz druge segmente tražiti način da se njihove potrebe riješe, jer oni su to zaslužili onda kada su se borili za ovu zemlju.

KRAJINA: Koje su to ostale aktivnosti koje ovo ministarstvo obavlja?

Jašaragić: Zakonom o organizaciji i nadležnostima kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, utvrđene su nadležnosti Ministarstva i iste provodimo. Nadalje, Ministarstvo će obavljati poslove i zadatke koji su u nadležnost stavljeni Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, kao i federalnim propisima i to: Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica, Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica.
U sastavu Ministarstva nalaze se odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu izvan sjedišta Ministarstva, kao osnovne organizacione jedinice koje djeluju na području gradova/općina Unsko-sanskog kantona. Također, Ministarstvo će usmjeravati na angažovanje svih relevantnih faktora za osiguranje i stvaranje uslova za ostvarivanje prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite.

Projekti i aktivnosti za godinu 2022. godinu su: provođenje aktivnosti na donošenju izmjena i dopuna Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, u cilju usklađivanja sa federalnim zakonom, a samim tim i niz provedbenih propisa, aktivnosti u cilju donošenja Zakona o značajnim datumima, događajima i ličnostima na području Unsko-sanskog kantona, kontinuirani poslovi vođenja upravnog postupka i donošenja prvostepenih rješenja o priznavanju prava na porodičnu invalidninu, ličnu invalidninu, ortopedski dodatak, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, prethodno pribavljajući nalaz i mišljenje nadležnih ljekarskih komisija, prava na novčanu naknadu demobiliziranih branilaca, te vršenje revizije prvostepenih rješenja prethodno navedenih postupaka, vođenje postupka po žalbama i vođenje upravnog postupka za korisnike/povratnike sa područja drugog entiteta u skladu sa Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, vođenje postupka u cilju provođenja Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, te vođenje upravnog postupka za priznavanje prava utvrđenih Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica.

U saradnji sa Ministarstvom finansija nastavit ćemo kontinuitet u isplatama novčanih naknada za demobilizirane branioce, kao i ostalih prava propisanih Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, te realizaciju izgradnje/opremanje/sanacije/rekonstrukcije spomen- obilježja, a sve u cilju promocije vrijednosti i njegovanja tekovina proisteklih iz odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Razgovarala:Niha Džanić