BUDUĆNOST NATO PAKTA I ZAPADNE MOĆI IZMEĐU VANJSKIH PRIJETNJI I UNUTRAŠNJIH PODJELA

I više je nego sigurno da se polako ostvaruju prognoze Zbigniewa Brzezinskog, jednog od glavnih svjetskih geostratega, opisane u njegovom posljednjem djelu iz 2012.g. „Strateška vizija: Amerika i kriza globalne moći“. Brzezinski tvrdi da će Zapad predvođen SAD-om ubrzano gubiti ekonomsku i vojnu moć, a domino efektom će Kina do 2025. g. preuzeti primat vodeće globalne ekonomske i vojne sile što će u potpunosti promijeniti svjetske odnose kakve sada poznajemo...

Pogled na perspektivu ekonomskog razvoja USK

Pogled na perspektivu ekonomskog razvoja USK 

U javnom mnijenju i političkim debatama BiH kao zemlje u tranziciji, što je samo eufemistički termin za uspostavljanje kapitalizma u sirovom obliku, ekonomija i ekonomska pitanja ne da ne dominiraju, nego su pitanja od drugorazredne važnosti. Zašto je tako kad znamo da društvo treba stalno da razvija svijest o značaju ekonomije za sve ostale aspekte društvenog života. Nalazimo se u vremenu konstantnih i ubrzanih promjena koje prate prelaz od industrijskog ka informatičkom dobu ekonomije i koje su generisale hiperpromjene u okruženju koje nameću nove izazove razvoju ekonomske stvarnosti. U tom kontekstu otac modernog menadžmenta Peter Drucker smatra da se nalazimo u jednom od onih istorijskih razdoblja koja se pojavljuju svakih 200 ili 300 godina, kada ljudi više ne razumiju svijet i kada prošlost nije dovoljna za objašnjavanje budućnosti.

Dakle u uslovima hiperpromjena i procesa globalizacije, koji su doveli do internacionalizacije konkurencije poslova, BiH kao zemlja u tranziciji opterećena mnogim neriješenim problemima pokušava da nađe svoje mjesto i pokrene ekonomski razvoj. Pri tom se kao očigledan problem javlja nedostatak kapitala za investiranje u postojeća privredna preduzeća, ali i nemogućnost izgradnje konkurentske prednosti na internacionalnom tržištu. Razlozi za takvo stanje su mnogobrojni, a kao osnovni su sljedeći: nedovoljna konkurentnost, visok nivo korupcije, nestabilna politička situacija, nedovoljno razvijena vladavina zakona, pravna nesigurnost, nepovoljna pravna legislativa, fiskalna nestabilnost, opća neimaština, niska produktivnost, općenita nesigurnost mogućih investitora da će osigurati dobit, opći nedostatak entuzijazma i slično. Svi nabrojani razlozi su inherentni poratnom i postkonfliktnom društvu, i karakterišu zemlje koje Jeffry Sax svrstava u grupu gubitnica globalizacije, na marginalnoj poziciji naspram zemalja dobitnica koje koriste pogodnosti globalizacije.

Nažalost nacija nije sposobna da odgovori na kompleksan izazov kreiranja i održavanja okruženje koje podržava konkurentnost preduzeća. To je krucijalni i izuzetno kompleksan problem. Više je uzroka tog problema, ali svi oni imaju negativne sinergetske efekte na privredu. Jedan od osnovnih uzroka je nedostatak odgovornosti i moralnih vrijednosti kod ključnih donosioca odluka, ali i svih onih koji su žmirili na takvo ponašanje i neozbiljnost. Drugi je neoliberalna dogma koja nam je nametnuta, ali i prihvaćena od strane političkih elita. Žao mi je što nemamo dovoljno prostora da obrazložimo štetne posljedice Washingtonskog konsenzusa kao strategije liberalizacije, privatizacije i deregulacije ekonomije, praćene programima strukturalnog prilagođavanja. Prihvaćanje ovakve razvojne strategije i sprovođenje paketa strukturalnih i stabilizacijskih reformi bilo je uslov za dobivanje povoljnih kredita MMF-a i ista strategija nametnuta svim zemljama u tranziciji uzrokovala je teško stanje u skoro svim tim zemljama, a naročito tragično u nefunkcionalnoj države kakva je BiH. Još prije jednog vijeka njemački ekonomist Friedrich List primijetio je da bilo kakav vid slobodne trgovine sa razvijenijim i ekonomski i politički moćnijim zemljama od sopstvene predstavlja klasično ekonomsko podjarmljivanje. Postoje određeni pozitivni efekti tog paketa reformi koje naše vladajuće elite nisu uspjele kontrabalansirati sa negativnim efektima i krenuti putem ekonomskog razvoja. Konkretno trenutna stopa rasta od oko 3% ne može se smatrati ekonomskim rastom, jer se u dogledno vrijeme ne mogu vidjeti značajniji efekti takve stope rasta. Mi već duži period živimo na dug! Ciljana stopa rasta ne bi smjela biti ispod granice od 6-7 %.

NEDOSTATAK INVESTICIJA U USK

Kada se ovi problemi spuste na nivo USK oni se multiplificiraju i stanje postaje neodrživo, privreda i budžeti su pred kolapsom, a cjele porodice odlaze na zapad i ostavljaju pusta ognjišta. Kad nas nije raselio rat, neodgovorna politika to uspijeva kudikamo efikasnije. Sa ekonomskog aspekta, odnosno SWOT analizom privrede USK kao dominantna prijetnja ekonomskom razvoju USK nameće se problem zaobilaženja ili odljeva kapitala zbog nemogućnosti investicija. To je i srž problema ekonomskog razvoja, ne samo USK, već Zapadnog Balkana u cjelosti. Ipak na USK stanje je najdramatičnije. Sagledavajući Balkan kao dvorište i presudno žarite interesa EU i njenog razvijenog kapitalizma nameću se sljedeći zaključci. Kapital kojeg u EU ima i više nego dovoljno, uvijek iznova traži i iznalazi mogućnost da se ponovo oplodi. Investitori općenito tragaju za povoljnim prilikama u kojima bi investirali vlastita sredstva, uz prihvatljiv nivo rizika i povrat ulaganja (ROI), odn. postotak neto profita nakon oporezivanja od investicije preduzete za ostvarivanje toga profita. ROI je jedan od najčešće korišćenih pokazatelja u zapadnom poslovnom okruženju za ocjenjivanje uspješnosti investicijskih projekata. Svim investitorima koji pristižu u USK, bilo iz EU, bilo sa Istoka, po pravilu pod patronatom i podrškom svojih vlada, ideologija profita je jedina konstanta i pravilo. Našoj privredi priliv kapitala je prijeko potreban, ali u protekla skoro tri desetljeća tranzicije su nas veći investitori uglavnom zaobilazili i kao posljedica toga smo došli na periferan ekonomski položaj u bližem okruženju. Stoga je dugoročno potrebno ostvariti sve preduslove da do priljeva kapitala i dođe. Kratkoročno je potrebno iskoristiti ono što se trenutno nudi, a nije dovoljno iskorišteno, a to su predpristupni fondovi EU i svi drugi dostupni fondovi.

KAKO POKRENUTI EKONOMIJU USK

Sagledavši ranije opisani ambijent u kome se nalazi USK, kao odgovor na ovakvo stanje politika USK mora biti rezultat sučeljenih stručnih argumenata svih općina kantona da  bi im bila podjednako od koristi, posebno kada su u pitanju ulaganja u javni sektor. Mi moramo formirati timove interdisciplinarnog karaktera koji će snimiti stanje na način da utvrde koliko koja općina patricipira u budžetu USK, koliko učestvuje u grantovima sa nivoa USK i FBiH, koliko će platiti po osnovu kredita za autoputeve i brze ceste, a kakvu infrastrukturu zauzvrat ima. Taj posao se mora uraditi stručno, hrabro i moralno. Urgentno se mora smanjiti broj svih nepotrebnih neproizvodnih radnika. Budžet treba kvantificirati i struktuirati po poštenim kriterijima, gdje će korektno biti zastupljene sve općine. Posebno treba podsticati sektor privrede i direktna davanja sektoru poljoprivrede. Ovo će biti moguće samo ako se smanji ogromna neproduktivna javna potrošnja. Potrebno je okupiti  timove takvog ranga i kvaliteta koji mogu uraditi bilo kakav projekt koji je moguće finansirati iz predpristupnih fondova EU. Pri tom se moramo osloniti na ono što imamo, a ne koristimo, a to je naša pamet. Moramo je iskoristiti i postati konkurentni sa tog stručnog aspekta, aspekta mozga. Čovjek može biti dostojanstven i kada prizna da nešto ne zna, ali i kada je spreman da konsultuje ljude koji znaju i umiju.

KRAJIŠNIK KAO NAJVAŽNIJI RAZVOJNI RESURS

U savremenom menadžmentu ključ za postizanje uspjeha je otkrivanje potencijala ljudi i ulaganje vremena u njegov razvoj. U našoj kolektivnoj percepciji istinski intelektualci postali su teret, a ne lokomotiva društva i uzor. Dosadašnje vlade USK nisu htjele, ili nisu imale mudrosti, volje i snage, da iskoriste taj potencijal. Ovo posebno sa aspekta vrhunskih ekonomista koji su sposobni afirmisati projekte. Potrebno je pokrenuti Ekonomski institut pri Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Bihaću koji bi bio potpuno tržišno orijentiran. Takođe treba efikasnije iskoristiti potencijale Evropska poduzetničke mreže (Enterprise Europe Network) – EEN kao krucijalnog instrumenta Evropske strategije za podsticaj ekonomskog razvoja i za otvaranje novih radnih mjesta. Obzirom na komparativne prednosti koje posjeduje USK, blizina EU, obučena, a jeftina radna snaga, postojanje industrijske tradicije i znanja i druge, EEN mreža je idealan instrument za ekonomski razvoj, jer pruža podršku konkurentnosti i inovativnosti malih i srednjih preduzeća sa internacionalnim ambicijama. Iz razvojnih programa ne smijemo izostaviti ni bogatstvo prirode u vidu vodenih resursa („plavog zlata ili nafte 21-og vijeka“) bilo u vidu vode za piće, geotermalnih voda i turističkih potencijala koje krajiške ljepotice imaju. Obilje je prirodnih resursa kojima USK obiluje, da ih sve ne nabrajamo, ali krajiški narod ih sve nadmašuje. On je potencijal i neiskorišćeno bogatstvo. Nažalost taj resurs decenijama razvija ekonomije zapada, a ne BiH. Pored ranije navedenih potrebno je raditi i sve infrastrukturne projekte, ali dominantno one koji su realni i ostvarivi, a ne nadati se mnogo u implementaciju projekata bombastičnih naziva, a cost-benefit analizom neisplativih i teško izvodljivih.

ODGOVORNOST GRAĐANA ZA BUDUĆNOST USK

Da bi se sve ovo ostvarilo potrebno je da se promijeni svijest građana na način da shvate kolika je njihova odgovornost da podrže ranije pomenutu sposobnost nacije da kreira i održi okruženje koje podržava konkurentnost preduzeća. To mogu samo ukoliko odgovorno i ozbiljno promisle i prihvate činjenicu da izlaskom na izbore idu na referendum koji odlučuje da li će podržati ljude, ideje i stavove koji se recikliraju posljednjih 20-ak godina, ili će podržati nove lidere i ljude sa svježim idejama koji imaju znanja, vještine i sposobnosti da se dokažu na opštem javnom interesu, a on je najbolji i jedino ispravan ako se realizira preko razvojnih projekata koji će zaposliti ljude, povećati javne prihode i općenito učiniti razvoj ozbiljnim. 

Na kraju bih citirao nobelovca i čovjeka Josepha Stiglitza koji nas upozorava: “Iza rasprava o budućoj politici stoji rasprava o istoriji – rasprava o uzrocima naše sadašnje situacije. Bitka za prošlost odlučit će bitku za sadašnjost.”

Članak je prvobitno objavljen u ljeto 2018.g. na portalu https://glaskrajine.ba/

Trumpove prijetnje Erdoğanu u svjetlu zavještanja Zbigniewa Brzezinskog

Trumpove prijetnje Erdoğanu u svjetlu zavještanja Zbigniewa Brzezinskog 

I više je nego sigurno da se polako ostvaruju prognoze Zbigniewa Brzezinskog, jednog od glavnih svjetskih geostratega, opisane u njegovom posljednjem djelu iz 2012.g. „Strateška vizija: Amerika i kriza globalne moći“. Brzezinski tvrdi da će Zapad predvođen SAD-om ubrzano gubiti ekonomsku i vojnu moć, a domino efektom će Kina do 2025. g. preuzeti primat vodeće globalne ekonomske i vojne sile što će u potpunosti promijeniti svjetske odnose kakve sada poznajemo...

Sedam godina od izdavanja „Strateška vizija“ je još uvijek aktuelna i daje uvid u stvaranje nove globalne arhitekture moći u protekloj deceniji. U njoj Brzezinski kao iskusni diplomat i geostrateg američke globalne hegemonije na zalasku karijere i života zauzima naizgled pomirljivije stavove i ograničava „Vijek Amerike“ do 2025. godine. Pored toga nepogrešivo analizira trenutnu geopolitičku i geoekonomsku stvarnost i na osnovu toga  iscrtava dijagrame strateških kretanja usput nudeći mnoštvo strateških uputa i direktnih savjeta vodstvu SAD-a skoro potpuno mijenjajući kurs zacrtan u „Velikoj šahovskoj ploči“ 1997. g. i dovodi u pitanje mogućnost zadržavanja hegemonije nad Bliskim istokom i Azijom.

Globalno gledano svijet je ušao u višedecenijski proces razgradnje unipolarnog svijeta, u kome su SAD bile neosporni „liberalni“ hegemon, te postepenog  stvaranja multipolarnog svijeta u kome su najvažniji polovi Kina i Ruska Federacija. Pri tome na ekonomskom planu dolazi do postepenog “opadanja Zapada”, kojeg čine  SAD i EU, te transfera globalnog bogatstva i ekonomske moći na istok. Nakon pada Berlinskog zida, SAD su zahvaljujući disfunkcionalnim politikama izgubile vrijeme i resurse na dugotrajne i skupe ratove u Afganistanu i iraku, što su drugi geopolitički igrači iskoristili da se konsoliduju i osnaže svoje vanjskopolitičke i ekonomske pozicije. Istovremeno EU nije igrala proaktivnu ulogu i pretvorila se u “komforni penzionerski dom”. Sličnog stava  je i Gerald Celente „najpouzdanije ime u praćenju svjetskih trendova" koji sarkastično tvrdi da je „biznis u Kini, biznis Kine je biznis, a biznis Amerike je rat“ i „dok Amerika diže svijet u vazduh, dotle Kina kupuje svijet“.

Prema Brzezinskom da bi zadržale svoj dominantan položaj SAD se moraju revitalizirati na unutrašnjom planu. Na  vanjskom planu, između ostalog, SAD  moraju privoljeti Evropu da inkorporira Rusiju i Tursku u “prošireni zapad”. Slične stavove odavno zagovara i  geopolitičar i ekonomista F. William Engdahl, koji u cilju osnaživanja Evrope uz jaku saradnju sa Rusijom i Turskom vidi i potrebu stabilizacije, a potom i fer i iskrene saradnje sa islamskim zemljama koje okružuju Evropu. On smatra da se u suprotnom nije moguće zaustaviti pad koji je već otpočeo. Trenutna događanja na području geoekonomije potvrđuju ova mračna predviđanja za zapadne centre moći, mada su djelom posljedica i trgovinskih ratova SAD-a i Kine, ali i sankcija SAD-a i EU Ruskoj Federaciji. Tako nas je nedavno „CNN Busines“ obavijestio da je pet velikih ekonomija u riziku od recesije i ne treba im puno da skliznu preko ivice. Njemačka, kao prva ekonomija po veličini u EU i četvrta u svijetu, u drugom kvartalu ove godine je potonula u tehničku recesiju.  Istovremeno ekonomija Velike Britanije zabilježila je pad, rast u Italiji se smanjio, Meksiko je na pragu recesije, u koju je Brazil već pao. Sve ekonomije svrstane među prvih dvadeset u svijetu karakteriše usporavanje. Razlozi su višestruki, ali globalni pad proizvodnje, slabljenje poslovnog povjerenja i pesimizam investitora su zajednički svima. 

Ukratko, mračna predviđanja se ostvaruju. Međutim, vodstvo SAD-a na čelu sa Donaldom Trumpom, nastavlja sa loše koncipiranom vanjskom politikom SAD-a. Ponovo se radi o Siriji i  trenutno se odnosi na odnose sa Turskom koji su odavno u krizi i trenutno su na najnižem nivou u proteklih nekoliko decenija, uglavnom zbog Kurda. Kurdi su do prije desetak dana bili ključni saveznici SAD-a u ratu u Siriji i kamen spoticanja između SAD-a i Turske, njihovog najmnogoljudnijeg saveznika u NATO-u. Posljednja ofanziva turske vojske u Sirijskom dijelu Kurdistanu samo ih je dodatno pogoršala.


Nakon otpočinjanja vojnih operacija  predsjednik Trump je izjavio kako je spreman "brzo uništiti" tursku privredu sankcijama, ako nastavi napad protiv Kurda na sjeveroistoku Sirije. Prethodno je povukao vojne snage iz Sirije, čineći zaokret u politici SAD-a prema Kurdima, ali i veliku uslugu Erdoğanu. Da li će se ostvariti najavljene prijetnje i sankcije Turskoj ili je to prazna gesta i vatrena retorika ostaje da se vidi. Skepsu izaziva najavljeno dizanje carine na čelik na nivo od 50% u odnosu na ranije ove godine, obzirom da podaci američke vlade pokazuju da je uvoz turskog čelika opao za 76% od 2018-te godine, što znači da je ostalo relativno malo čelika za sankcioniranje. Takođe je Trump i ranije oklijevao sankcionirati Tursku zbog niza radnji koje su u suprotnosti s interesima američke nacionalne sigurnosti.

Značajnije implikacije će izazvati vojno povlačenje američkih trupa duž sirijsko-turske granice, jer su Kurdi bez njihove zaštite lak plijen svim akterima u ratu,a posebno moćnoj turskoj armiji. Zbog toga su Kurdi u strahu od vojničkog kolapsa pred turskom ofanzivivom primorani da traže zaštitu od predsjednika Bašara al-Asada. Nakon pregovora Putina i Erdoğana dogovorena je zajednička tampon zona između Turske i područja koje kontrolišu Kurdi, što će dati određenu sigurnost Turskoj. Naime, Ankara nastoji po svaku cijenu spriječiti povezivanje Kurda sa dvije strane granice. Noćnu moru im predstavlja san o Kurdistanu, kao zajedničkoj državi svih Kurda. U skladu sa dogovorom, trupe sirijske armije uz podršku ruskih aviona ušle su u gradove Manbij i turski strateški cilj -Tel Tamer. U toku je proces približavanja stavova dojučerašnjih neprijatelja, zahvaljujući prijetnji moćnog susjeda Turske.

Sirijski ratni košmar se nastavlja, a neodlučnost i povlačenje SAD-a otvara mogućnost za snažniji angažman drugim akterima u sukobu. U toku je proces novog globalnog pozicioniranja u geopolitičkoj areni i on se u velikoj mjeri odvija na razorenoj granici Sirije i Turske nastaju nova savezništva i kreiraju se novi regionalni, ali i globalni odnosi snaga koji će kreirati geopolitiku sljedećih godina. 

Kad se pogleda unazad očigledno je da strateški ciljevi oslonaca pobune u Siriji uglavnom nisu ostvareni, ali ostaje uništena država koja više i nije država nego teritorij u kome se odvija bezbroj ljudskih tragedija. Sunitska demografska dominacija, kao i vijekovni suživot toliko brojnih religijskih i etničkih grupa je stvar prošlosti. Naprotiv, ostale su kolone migranata koje se nastoje probiti ka zapadu. U javnom diskursu se sve rjeđe spominje Amerika kao predvodnik slobodnog svijeta, a predviđanja Brzezinskog o “opadanju Zapada” se ostvaruju.

Ovakav razvoj događaja nije nimalo povoljan za BiH na njenom putu u evroatlantske strukture. Sagledavši sve navedeno, u širem, a ne samo u uskom kontekstu migrantske krize, zlokobno zvuči izjava ambasadora Republike Turske u BiH Halduna Koca, koji je u razgovoru za Anadolu Agency poručio da sigurnost i blagostanje Evrope i NATO saveznika počinje na granicama njegove zemlje sa susjedima...