Trumpove prijetnje Erdoğanu u svjetlu zavještanja Zbigniewa Brzezinskog

Trumpove prijetnje Erdoğanu u svjetlu zavještanja Zbigniewa Brzezinskog 

I više je nego sigurno da se polako ostvaruju prognoze Zbigniewa Brzezinskog, jednog od glavnih svjetskih geostratega, opisane u njegovom posljednjem djelu iz 2012.g. „Strateška vizija: Amerika i kriza globalne moći“. Brzezinski tvrdi da će Zapad predvođen SAD-om ubrzano gubiti ekonomsku i vojnu moć, a domino efektom će Kina do 2025. g. preuzeti primat vodeće globalne ekonomske i vojne sile što će u potpunosti promijeniti svjetske odnose kakve sada poznajemo...

Sedam godina od izdavanja „Strateška vizija“ je još uvijek aktuelna i daje uvid u stvaranje nove globalne arhitekture moći u protekloj deceniji. U njoj Brzezinski kao iskusni diplomat i geostrateg američke globalne hegemonije na zalasku karijere i života zauzima naizgled pomirljivije stavove i ograničava „Vijek Amerike“ do 2025. godine. Pored toga nepogrešivo analizira trenutnu geopolitičku i geoekonomsku stvarnost i na osnovu toga  iscrtava dijagrame strateških kretanja usput nudeći mnoštvo strateških uputa i direktnih savjeta vodstvu SAD-a skoro potpuno mijenjajući kurs zacrtan u „Velikoj šahovskoj ploči“ 1997. g. i dovodi u pitanje mogućnost zadržavanja hegemonije nad Bliskim istokom i Azijom.

Globalno gledano svijet je ušao u višedecenijski proces razgradnje unipolarnog svijeta, u kome su SAD bile neosporni „liberalni“ hegemon, te postepenog  stvaranja multipolarnog svijeta u kome su najvažniji polovi Kina i Ruska Federacija. Pri tome na ekonomskom planu dolazi do postepenog “opadanja Zapada”, kojeg čine  SAD i EU, te transfera globalnog bogatstva i ekonomske moći na istok. Nakon pada Berlinskog zida, SAD su zahvaljujući disfunkcionalnim politikama izgubile vrijeme i resurse na dugotrajne i skupe ratove u Afganistanu i iraku, što su drugi geopolitički igrači iskoristili da se konsoliduju i osnaže svoje vanjskopolitičke i ekonomske pozicije. Istovremeno EU nije igrala proaktivnu ulogu i pretvorila se u “komforni penzionerski dom”. Sličnog stava  je i Gerald Celente „najpouzdanije ime u praćenju svjetskih trendova" koji sarkastično tvrdi da je „biznis u Kini, biznis Kine je biznis, a biznis Amerike je rat“ i „dok Amerika diže svijet u vazduh, dotle Kina kupuje svijet“.

Prema Brzezinskom da bi zadržale svoj dominantan položaj SAD se moraju revitalizirati na unutrašnjom planu. Na  vanjskom planu, između ostalog, SAD  moraju privoljeti Evropu da inkorporira Rusiju i Tursku u “prošireni zapad”. Slične stavove odavno zagovara i  geopolitičar i ekonomista F. William Engdahl, koji u cilju osnaživanja Evrope uz jaku saradnju sa Rusijom i Turskom vidi i potrebu stabilizacije, a potom i fer i iskrene saradnje sa islamskim zemljama koje okružuju Evropu. On smatra da se u suprotnom nije moguće zaustaviti pad koji je već otpočeo. Trenutna događanja na području geoekonomije potvrđuju ova mračna predviđanja za zapadne centre moći, mada su djelom posljedica i trgovinskih ratova SAD-a i Kine, ali i sankcija SAD-a i EU Ruskoj Federaciji. Tako nas je nedavno „CNN Busines“ obavijestio da je pet velikih ekonomija u riziku od recesije i ne treba im puno da skliznu preko ivice. Njemačka, kao prva ekonomija po veličini u EU i četvrta u svijetu, u drugom kvartalu ove godine je potonula u tehničku recesiju.  Istovremeno ekonomija Velike Britanije zabilježila je pad, rast u Italiji se smanjio, Meksiko je na pragu recesije, u koju je Brazil već pao. Sve ekonomije svrstane među prvih dvadeset u svijetu karakteriše usporavanje. Razlozi su višestruki, ali globalni pad proizvodnje, slabljenje poslovnog povjerenja i pesimizam investitora su zajednički svima. 

Ukratko, mračna predviđanja se ostvaruju. Međutim, vodstvo SAD-a na čelu sa Donaldom Trumpom, nastavlja sa loše koncipiranom vanjskom politikom SAD-a. Ponovo se radi o Siriji i  trenutno se odnosi na odnose sa Turskom koji su odavno u krizi i trenutno su na najnižem nivou u proteklih nekoliko decenija, uglavnom zbog Kurda. Kurdi su do prije desetak dana bili ključni saveznici SAD-a u ratu u Siriji i kamen spoticanja između SAD-a i Turske, njihovog najmnogoljudnijeg saveznika u NATO-u. Posljednja ofanziva turske vojske u Sirijskom dijelu Kurdistanu samo ih je dodatno pogoršala.


Nakon otpočinjanja vojnih operacija  predsjednik Trump je izjavio kako je spreman "brzo uništiti" tursku privredu sankcijama, ako nastavi napad protiv Kurda na sjeveroistoku Sirije. Prethodno je povukao vojne snage iz Sirije, čineći zaokret u politici SAD-a prema Kurdima, ali i veliku uslugu Erdoğanu. Da li će se ostvariti najavljene prijetnje i sankcije Turskoj ili je to prazna gesta i vatrena retorika ostaje da se vidi. Skepsu izaziva najavljeno dizanje carine na čelik na nivo od 50% u odnosu na ranije ove godine, obzirom da podaci američke vlade pokazuju da je uvoz turskog čelika opao za 76% od 2018-te godine, što znači da je ostalo relativno malo čelika za sankcioniranje. Takođe je Trump i ranije oklijevao sankcionirati Tursku zbog niza radnji koje su u suprotnosti s interesima američke nacionalne sigurnosti.

Značajnije implikacije će izazvati vojno povlačenje američkih trupa duž sirijsko-turske granice, jer su Kurdi bez njihove zaštite lak plijen svim akterima u ratu,a posebno moćnoj turskoj armiji. Zbog toga su Kurdi u strahu od vojničkog kolapsa pred turskom ofanzivivom primorani da traže zaštitu od predsjednika Bašara al-Asada. Nakon pregovora Putina i Erdoğana dogovorena je zajednička tampon zona između Turske i područja koje kontrolišu Kurdi, što će dati određenu sigurnost Turskoj. Naime, Ankara nastoji po svaku cijenu spriječiti povezivanje Kurda sa dvije strane granice. Noćnu moru im predstavlja san o Kurdistanu, kao zajedničkoj državi svih Kurda. U skladu sa dogovorom, trupe sirijske armije uz podršku ruskih aviona ušle su u gradove Manbij i turski strateški cilj -Tel Tamer. U toku je proces približavanja stavova dojučerašnjih neprijatelja, zahvaljujući prijetnji moćnog susjeda Turske.

Sirijski ratni košmar se nastavlja, a neodlučnost i povlačenje SAD-a otvara mogućnost za snažniji angažman drugim akterima u sukobu. U toku je proces novog globalnog pozicioniranja u geopolitičkoj areni i on se u velikoj mjeri odvija na razorenoj granici Sirije i Turske nastaju nova savezništva i kreiraju se novi regionalni, ali i globalni odnosi snaga koji će kreirati geopolitiku sljedećih godina. 

Kad se pogleda unazad očigledno je da strateški ciljevi oslonaca pobune u Siriji uglavnom nisu ostvareni, ali ostaje uništena država koja više i nije država nego teritorij u kome se odvija bezbroj ljudskih tragedija. Sunitska demografska dominacija, kao i vijekovni suživot toliko brojnih religijskih i etničkih grupa je stvar prošlosti. Naprotiv, ostale su kolone migranata koje se nastoje probiti ka zapadu. U javnom diskursu se sve rjeđe spominje Amerika kao predvodnik slobodnog svijeta, a predviđanja Brzezinskog o “opadanju Zapada” se ostvaruju.

Ovakav razvoj događaja nije nimalo povoljan za BiH na njenom putu u evroatlantske strukture. Sagledavši sve navedeno, u širem, a ne samo u uskom kontekstu migrantske krize, zlokobno zvuči izjava ambasadora Republike Turske u BiH Halduna Koca, koji je u razgovoru za Anadolu Agency poručio da sigurnost i blagostanje Evrope i NATO saveznika počinje na granicama njegove zemlje sa susjedima...