Pogled
na perspektivu ekonomskog razvoja USK
U
javnom mnijenju i političkim debatama BiH kao zemlje u tranziciji, što je samo
eufemistički termin za uspostavljanje kapitalizma u sirovom obliku, ekonomija i
ekonomska pitanja ne da ne dominiraju, nego su pitanja od drugorazredne
važnosti. Zašto je tako kad znamo da društvo treba stalno da razvija svijest o
značaju ekonomije za sve ostale aspekte društvenog života. Nalazimo se u
vremenu konstantnih i ubrzanih promjena koje prate prelaz od industrijskog ka
informatičkom dobu ekonomije i koje su generisale hiperpromjene u okruženju
koje nameću nove izazove razvoju ekonomske stvarnosti. U tom kontekstu otac
modernog menadžmenta Peter Drucker smatra da se nalazimo u jednom od onih
istorijskih razdoblja koja se pojavljuju svakih 200 ili 300 godina, kada ljudi
više ne razumiju svijet i kada prošlost nije dovoljna za objašnjavanje
budućnosti.
Dakle
u uslovima hiperpromjena i procesa globalizacije, koji su doveli do
internacionalizacije konkurencije poslova, BiH kao zemlja u tranziciji
opterećena mnogim neriješenim problemima pokušava da nađe svoje mjesto i
pokrene ekonomski razvoj. Pri tom se kao očigledan problem javlja nedostatak
kapitala za investiranje u postojeća privredna preduzeća, ali i nemogućnost
izgradnje konkurentske prednosti na internacionalnom tržištu. Razlozi za takvo
stanje su mnogobrojni, a kao osnovni su sljedeći: nedovoljna konkurentnost,
visok nivo korupcije, nestabilna politička situacija, nedovoljno razvijena
vladavina zakona, pravna nesigurnost, nepovoljna pravna legislativa, fiskalna
nestabilnost, opća neimaština, niska produktivnost, općenita nesigurnost
mogućih investitora da će osigurati dobit, opći nedostatak entuzijazma i
slično. Svi nabrojani razlozi su inherentni poratnom i postkonfliktnom društvu,
i karakterišu zemlje koje Jeffry Sax svrstava u grupu gubitnica globalizacije, na
marginalnoj poziciji naspram zemalja dobitnica koje koriste pogodnosti
globalizacije.
Nažalost
nacija nije sposobna da odgovori na kompleksan izazov kreiranja i održavanja
okruženje koje podržava konkurentnost preduzeća. To je krucijalni i izuzetno
kompleksan problem. Više je uzroka tog problema, ali svi oni imaju negativne
sinergetske efekte na privredu. Jedan od osnovnih uzroka je nedostatak
odgovornosti i moralnih vrijednosti kod ključnih donosioca odluka, ali i svih
onih koji su žmirili na takvo ponašanje i neozbiljnost. Drugi je neoliberalna
dogma koja nam je nametnuta, ali i prihvaćena od strane političkih elita. Žao
mi je što nemamo dovoljno prostora da obrazložimo štetne posljedice
Washingtonskog konsenzusa kao strategije liberalizacije, privatizacije i
deregulacije ekonomije, praćene programima strukturalnog prilagođavanja. Prihvaćanje
ovakve razvojne strategije i sprovođenje paketa strukturalnih i
stabilizacijskih reformi bilo je uslov za dobivanje povoljnih kredita MMF-a i ista
strategija nametnuta svim zemljama u tranziciji uzrokovala je teško stanje u
skoro svim tim zemljama, a naročito tragično u nefunkcionalnoj države kakva je
BiH. Još prije jednog vijeka njemački ekonomist Friedrich List primijetio je da
bilo kakav vid slobodne trgovine sa razvijenijim i ekonomski i politički moćnijim
zemljama od sopstvene predstavlja klasično ekonomsko podjarmljivanje. Postoje
određeni pozitivni efekti tog paketa reformi koje naše vladajuće elite nisu
uspjele kontrabalansirati sa negativnim efektima i krenuti putem ekonomskog
razvoja. Konkretno trenutna stopa rasta od oko 3% ne može se smatrati
ekonomskim rastom, jer se u dogledno vrijeme ne mogu vidjeti značajniji efekti
takve stope rasta. Mi već duži period živimo na dug! Ciljana stopa rasta ne bi
smjela biti ispod granice od 6-7 %.
NEDOSTATAK INVESTICIJA U USK
Kada
se ovi problemi spuste na nivo USK oni se multiplificiraju i stanje postaje
neodrživo, privreda i budžeti su pred kolapsom, a cjele porodice odlaze na
zapad i ostavljaju pusta ognjišta. Kad nas nije raselio rat, neodgovorna
politika to uspijeva kudikamo efikasnije. Sa ekonomskog aspekta, odnosno SWOT
analizom privrede USK kao dominantna prijetnja ekonomskom razvoju USK nameće se
problem zaobilaženja ili odljeva kapitala zbog nemogućnosti investicija. To je
i srž problema ekonomskog razvoja, ne samo USK, već Zapadnog Balkana u
cjelosti. Ipak na USK stanje je najdramatičnije. Sagledavajući Balkan kao
dvorište i presudno žarite interesa EU i njenog razvijenog kapitalizma nameću
se sljedeći zaključci. Kapital kojeg u EU ima i više nego dovoljno, uvijek
iznova traži i iznalazi mogućnost da se ponovo oplodi. Investitori općenito
tragaju za povoljnim prilikama u kojima bi investirali vlastita sredstva, uz
prihvatljiv nivo rizika i povrat ulaganja (ROI), odn. postotak neto profita
nakon oporezivanja od investicije preduzete za ostvarivanje toga profita. ROI
je jedan od najčešće korišćenih pokazatelja u zapadnom poslovnom okruženju za
ocjenjivanje uspješnosti investicijskih projekata. Svim investitorima koji
pristižu u USK, bilo iz EU, bilo sa Istoka, po pravilu pod patronatom i
podrškom svojih vlada, ideologija profita je jedina konstanta i pravilo. Našoj
privredi priliv kapitala je prijeko potreban, ali u protekla skoro tri
desetljeća tranzicije su nas veći investitori uglavnom zaobilazili i kao
posljedica toga smo došli na periferan ekonomski položaj u bližem okruženju.
Stoga je dugoročno potrebno ostvariti sve preduslove da do priljeva kapitala i
dođe. Kratkoročno je potrebno iskoristiti ono što se trenutno nudi, a nije
dovoljno iskorišteno, a to su predpristupni fondovi EU i svi drugi dostupni
fondovi.
KAKO POKRENUTI EKONOMIJU USK
Sagledavši
ranije opisani ambijent u kome se nalazi USK, kao odgovor na ovakvo stanje
politika USK mora biti rezultat sučeljenih stručnih argumenata svih općina kantona
da bi im bila podjednako od koristi, posebno kada su u pitanju ulaganja u
javni sektor. Mi moramo formirati timove interdisciplinarnog karaktera koji će
snimiti stanje na način da utvrde koliko koja općina patricipira u budžetu USK,
koliko učestvuje u grantovima sa nivoa USK i FBiH, koliko će platiti po osnovu
kredita za autoputeve i brze ceste, a kakvu infrastrukturu zauzvrat ima. Taj
posao se mora uraditi stručno, hrabro i moralno. Urgentno se mora smanjiti broj
svih nepotrebnih neproizvodnih radnika. Budžet treba kvantificirati i
struktuirati po poštenim kriterijima, gdje će korektno biti zastupljene sve
općine. Posebno treba podsticati sektor privrede i direktna davanja sektoru
poljoprivrede. Ovo će biti moguće samo ako se smanji ogromna neproduktivna
javna potrošnja. Potrebno je okupiti timove takvog ranga i kvaliteta koji
mogu uraditi bilo kakav projekt koji je moguće finansirati iz predpristupnih
fondova EU. Pri tom se moramo osloniti na ono što imamo, a ne koristimo, a to
je naša pamet. Moramo je iskoristiti i postati konkurentni sa tog stručnog
aspekta, aspekta mozga. Čovjek može biti dostojanstven i kada prizna da nešto
ne zna, ali i kada je spreman da konsultuje ljude koji znaju i umiju.
KRAJIŠNIK KAO NAJVAŽNIJI RAZVOJNI
RESURS
U
savremenom menadžmentu ključ za postizanje uspjeha je otkrivanje potencijala
ljudi i ulaganje vremena u njegov razvoj. U našoj kolektivnoj percepciji
istinski intelektualci postali su teret, a ne lokomotiva društva i uzor.
Dosadašnje vlade USK nisu htjele, ili nisu imale mudrosti, volje i snage, da
iskoriste taj potencijal. Ovo posebno sa aspekta vrhunskih ekonomista koji su
sposobni afirmisati projekte. Potrebno je pokrenuti Ekonomski institut pri
Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Bihaću koji bi bio potpuno tržišno
orijentiran. Takođe treba efikasnije iskoristiti potencijale Evropska
poduzetničke mreže (Enterprise Europe Network) – EEN kao krucijalnog
instrumenta Evropske strategije za podsticaj ekonomskog razvoja i za otvaranje
novih radnih mjesta. Obzirom na komparativne prednosti koje posjeduje USK,
blizina EU, obučena, a jeftina radna snaga, postojanje industrijske tradicije i
znanja i druge, EEN mreža je idealan instrument za ekonomski razvoj, jer pruža
podršku konkurentnosti i inovativnosti malih i srednjih preduzeća sa
internacionalnim ambicijama. Iz razvojnih programa ne smijemo izostaviti ni
bogatstvo prirode u vidu vodenih resursa („plavog zlata ili nafte 21-og
vijeka“) bilo u vidu vode za piće, geotermalnih voda i turističkih potencijala
koje krajiške ljepotice imaju. Obilje je prirodnih resursa kojima USK obiluje,
da ih sve ne nabrajamo, ali krajiški narod ih sve nadmašuje. On je potencijal i
neiskorišćeno bogatstvo. Nažalost taj resurs decenijama razvija ekonomije
zapada, a ne BiH. Pored ranije navedenih potrebno je raditi i sve
infrastrukturne projekte, ali dominantno one koji su realni i ostvarivi, a ne
nadati se mnogo u implementaciju projekata bombastičnih naziva, a cost-benefit
analizom neisplativih i teško izvodljivih.
ODGOVORNOST GRAĐANA ZA BUDUĆNOST
USK
Da
bi se sve ovo ostvarilo potrebno je da se promijeni svijest građana na način da
shvate kolika je njihova odgovornost da podrže ranije pomenutu sposobnost
nacije da kreira i održi okruženje koje podržava konkurentnost preduzeća. To
mogu samo ukoliko odgovorno i ozbiljno promisle i prihvate činjenicu da
izlaskom na izbore idu na referendum koji odlučuje da li će podržati ljude,
ideje i stavove koji se recikliraju posljednjih 20-ak godina, ili će podržati
nove lidere i ljude sa svježim idejama koji imaju znanja, vještine i
sposobnosti da se dokažu na opštem javnom interesu, a on je najbolji i jedino
ispravan ako se realizira preko razvojnih projekata koji će zaposliti ljude,
povećati javne prihode i općenito učiniti razvoj ozbiljnim.
Na
kraju bih citirao nobelovca i čovjeka Josepha Stiglitza koji nas upozorava:
“Iza rasprava o budućoj politici stoji rasprava o istoriji – rasprava o
uzrocima naše sadašnje situacije. Bitka za prošlost odlučit će bitku za sadašnjost.”
Članak je prvobitno objavljen u ljeto 2018.g. na portalu https://glaskrajine.ba/
