BUDUĆNOST NATO PAKTA I ZAPADNE MOĆI IZMEĐU VANJSKIH PRIJETNJI I UNUTRAŠNJIH PODJELA
I više je nego sigurno da se polako ostvaruju
prognoze Zbigniewa Brzezinskog, jednog od glavnih svjetskih geostratega,
opisane u njegovom posljednjem djelu iz 2012.g. „Strateška vizija: Amerika i
kriza globalne moći“. Brzezinski tvrdi da će Zapad predvođen SAD-om ubrzano
gubiti ekonomsku i vojnu moć, a domino efektom će Kina do 2025. g. preuzeti
primat vodeće globalne ekonomske i vojne sile što će u potpunosti promijeniti
svjetske odnose kakve sada poznajemo...
Sedam godina od izdavanja
„Strateška vizija“ je još uvijek aktuelna i daje uvid u stvaranje nove globalne
arhitekture moći u protekloj deceniji. U njoj Brzezinski kao iskusni diplomat i
geostrateg američke globalne hegemonije na zalasku karijere i života zauzima
naizgled pomirljivije stavove i ograničava „Vijek Amerike“ do 2025. godine.
Pored toga nepogrešivo analizira trenutnu geopolitičku i geoekonomsku stvarnost
i na osnovu toga iscrtava dijagrame
strateških kretanja usput nudeći mnoštvo strateških uputa i direktnih savjeta
vodstvu SAD-a skoro potpuno mijenjajući kurs zacrtan u „Velikoj šahovskoj
ploči“ 1997. g. i dovodi u pitanje mogućnost zadržavanja hegemonije nad Bliskim
istokom i Azijom.
Globalno gledano svijet je
ušao u višedecenijski proces razgradnje unipolarnog svijeta, u kome su SAD bile
neosporni „liberalni“ hegemon, te postepenog
stvaranja multipolarnog svijeta u kome su najvažniji polovi Kina i Ruska
Federacija. Pri tome na ekonomskom planu dolazi do postepenog “opadanja
Zapada”, kojeg čine SAD i EU, te
transfera globalnog bogatstva i ekonomske moći na istok. Nakon pada Berlinskog
zida, SAD su zahvaljujući disfunkcionalnim politikama izgubile vrijeme i resurse
na dugotrajne i skupe ratove u Afganistanu i iraku, što su drugi geopolitički
igrači iskoristili da se konsoliduju i osnaže svoje vanjskopolitičke i
ekonomske pozicije. Istovremeno EU nije igrala proaktivnu ulogu i pretvorila se
u “komforni penzionerski dom”. Sličnog stava
je i Gerald Celente „najpouzdanije ime u praćenju svjetskih
trendova" koji sarkastično tvrdi da je „biznis u Kini, biznis Kine je
biznis, a biznis Amerike je rat“ i „dok Amerika diže svijet u vazduh, dotle
Kina kupuje svijet“.
Prema Brzezinskom da bi zadržale svoj dominantan položaj SAD se moraju revitalizirati na unutrašnjom planu. Na vanjskom planu, između ostalog, SAD moraju privoljeti Evropu da inkorporira Rusiju i Tursku u “prošireni zapad”. Slične stavove odavno zagovara i geopolitičar i ekonomista F. William Engdahl, koji u cilju osnaživanja Evrope uz jaku saradnju sa Rusijom i Turskom vidi i potrebu stabilizacije, a potom i fer i iskrene saradnje sa islamskim zemljama koje okružuju Evropu. On smatra da se u suprotnom nije moguće zaustaviti pad koji je već otpočeo. Trenutna događanja na području geoekonomije potvrđuju ova mračna predviđanja za zapadne centre moći, mada su djelom posljedica i trgovinskih ratova SAD-a i Kine, ali i sankcija SAD-a i EU Ruskoj Federaciji.
Ukratko, mračna predviđanja se ostvaruju. Međutim, vodstvo SAD-a na čelu sa Donaldom Trumpom, nastavlja sa loše koncipiranom vanjskom politikom SAD-a. Kada se radi o odnosima SAD-a sa Turskom svima je jasno da su oni odavno u krizi i trenutno na najnižem nivou u proteklih nekoliko decenija, uglavnom zbog Kurda. Kurdi su do prije desetak dana bili ključni saveznici SAD-a u ratu u Siriji i kamen spoticanja između SAD-a i Turske, njihovog najmnogoljudnijeg saveznika u NATO-u. Posljednja ofanziva turske vojske u Sirijskom dijelu Kurdistanu samo ih je dodatno pogoršala. Nakon otpočinjanja vojnih operacija predsjednik Trump je izjavio kako je spreman "brzo uništiti" tursku privredu sankcijama, ako nastavi napad protiv Kurda na sjeveroistoku Sirije. Prethodno je povukao glavninu vojnih snaga stacioniranih na granici Sirije sa Turskom, čineći zaokret u politici SAD-a prema Kurdima, ali i veliku uslugu Erdoğanu. Naime američke snage su bile svojevrsni garant bezbjednosti Kurdima i njihovim povlačenjem ostali su prepušteni sami sebi i nezaštićeni pred moćnom turskom vojnom silom čija snaga se procjenjuje kao osma u svijetu. Od totalne propasti usljed turske ofanzive Kurde je spasila Rusija dogovorivši sa Turskom prestanak ofanzive. Zauzvrat je obećano povlačenje kurdske YPG milicije 30 kilometara južno od granice.Ovakvim win-win dogovorom su skoro sve strane zadovoljne i krenulo se putem deeskalacije sukoba. Naravno, zadovoljni su svi osim SAD-a koje su naknadno odlučile da oko 1000 vojnika ostane u Siriji radi obezbjeđenja naftnih izvora i postrojenja. Ovaj potez je djelimično smanjio veselje „Trojke iz Astane“ koju čine zvanična Moskva, Ankara i Teheran.
Nakon prestanka turske
ofanzive privremeno stišale tenzije između predsjednika Trumpa i Erdoğana. To
se može iščitati i sa izvještaja sa
proteklog NATO samita u Londonu. Doduše, tenzije su se dizale između
drugih NATO saveznika. U tome je
prednjačio francuski predsjednik Macron, koji je uputio više zamjerki Trumpu i
Erdoğanu. One se uglavnom odnose na odsustvo koordinacije i konsultacije sa
NATO saveznicima povodom posljednjih strateških odluka u Siriji.
Londonski "The
Guardian" izvještava o NATO-vom razdruživanju koje je potpuno ogoljeno na
dan otvaranja samita saveza u Londonu, jer je francuski predsjednik Emmanuel
Macron optužio Tursku da je u dosluhu s posrednicima Islamske države dok je
Donald Trump opisao Macronove kritike zbog NATO-ove „moždane smrti“ kao
uvredljive i „vrlo, vrlo ružne ”.
Izgleda i da je turski predsjednik Erdoğan odustao od veta na NATO-ov
odbrambeni plan za Baltiku, za šta je zauzvrat tražio proglašenje sirijskih
kurdskih boraca na turskim granicama terorističkim organizacijama. Ovo
proglašenje su Macron i Pentagon odbacili. Također je i predsjednik Trump
ustrajao na svom zahtjevu da "delinkventne" države NATO-a povećaju
troškove svoje odbrane, upozoravajući da će ukoliko to ne učine, on razmotriti
uvođenje američkih trgovinskih sankcija. "The Guardian"
izvještava i o osjećaju nereda i odražavanju sve većih razlika oko viđenja
NATO-ove buduće svrhe nakon hladnog rata. Kao pikanterija iza kulisa i potvrda
daljeg neslaganja pojavile su se snimke s dolaska čelnika Buckinghamske palače,
uključujući Macrona, britanskog domaćina na vrhu, Borisa Johnsona i kanadskog
premijera Justina Trudeau-a, na kojima se nabrojani rugaju Trumpovim
dugotrajnim istupima u medijima. Vjerovatno je zbog toga Trump ranije i mimo
protokola napustio samit. Prije toga su učesnici usvojili opširnu zajedničku
deklaraciju iz koje je najzanimljiviji onaj dio koji kao tri glavne prijetnje
za NATO navodi Kinu, Rusiju i terorizam.
Potom je uslijedilo
zajedničko slikanje uz diskretan osmijeh. Gledajući ove ključne lidere i
njihove osmijehe nameće se jedna misao,a to je da od njihovog djelovanja,
odnosno od njihovog učešća u promišljanju i koordiniranju strategije članica
NATO-a, a prvenstveno SAD-a, Njemačke i Turske zavisi i geopolitička sudbina i
budućnost BiH. Stoga izrečene prognoze Zbigniewa Brzezinskog nakon sedam godina
zvuče uznemirujuće čak i više nego onda kada su napisane. Možda je to tako zato
što razvojem geopolitičkih promjena dobijaju realnu potvrdu i zvuče sve
uvjerljivije i vjerovatnije...
