Spomen na bitku na Ćojluku

 Spomen na bitku na Ćojluku

Svake godine 10. jula veterani 511-te slavne brdske brigade, patriote, građani, omladina zajedno sa predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti USK-a i općine Bosanska Krupa zajedničkim polaganjem cvijeća i učenjem fatihe na centralnom šehidskom obilježju, kao i na samom platou Ćojluka svečano obilježavaju 27. godišnjicu bitke za „Ćojluk“. I svake godine se mi učesnici bitke na Ćojluku nanovo vraćamo u ratnu priču o patnji, bolu, stradanju i konačnoj pobjedi. Na ultimativno pitanje "šta si radio u ratu tata"- naš odgovor je jasan i lak. Bili smo ratnici i bili smo tamo gdje je bilo najteže.

Neizmjerno smo ponosni, ali i tužni na taj datum. Svaki iskren patriota Bosne i Hercegovine, kao i svaki Krajišnik, osjetiće neizmjeran ponos kada se spomene Ćojluk. U sljedećim redovima ću pokušati obrazložiti zašto je to tako.

Bitka za „Ćojluk“ je za borce 511. Slavne bila presudna bitka u kojoj su borci poslije krvavih i teških borbi uspjeli srušiti južni mostobran „Ćojluk“ i za sva vremena protjerati agresore sa lijeve obale Une. Bili su to najteži ratni dani 511-te, druga polovina 1994-e i prvih deset mjeseci 1995-e. Nakon tragičnog gubitka komandanta Crnkića juna 1994-e u rejonu Todorova, oslobađanja Pećigrada, a potom i Velike Kladuše, u oktobru otpočinje „čudo na Grmeču" operacija "Grmeč 94“, kada je 5. Korpus Armije BiH praktički razbio 2. Krajiški korpus vojske RS-a. Nažalost nakon toga slijedi snažna kontraofanziva pod nazivom „Operacija štit 94“ s ciljem povrata oslobođenih područja i konačnog kršenja moći 5. Korpusa. Dolazi do defanzive 5-og korpusa i prodora četničkih formacija do prilaza gradu Bihaću, gubitka velikih teritorija i stvaranja neprijateljskih mostobrana na Kobiljnjaku i Ćojluku na lijevoj obali Une u  B. Krupi. Spajanjem ovih mostobrana stvorili bi se uslovi za uvođenje motorizovanih jedinica koje bi izvršile proboj prema Cazinu i dalje, te slamanja odbrane okruga i uništenje 5-og Korpusa. To je kasnije bio cilj i neprijateljske ofanzive „Spržena zemlja“ u julu 1995. godine na prostoru od Bugara u bihaćkoj do Pećigrada i Krivaje u cazinskoj općini.

Trećeg decembra 1994. g neprijatelj forsira Unu i uspostavlja drugi mostobran na Ćojluku. Ćojluk je plato na lijevoj (sjevernoj) obali Une, uzvišen zapadno od samog grada Bosanske Krupe, istočno od Gomile. Teške borbe su trajala preko sedam mjeseci uz ogromne žrtve na obje strane. Posebno je teško na Ćojluku, gdje kontinuirano pokušavamo napraviti proboj linija, ali neprijatel je ukopavanjem i miniranjem napravio neprobojnu trvrđavu. Uz sve nedaće dolazi i neobično oštra zima. Borbe ne prestaju i svi smo na kraju snaga. 

Situacija se mjenja nabolje nakon herojske pobjede i oslobađanja Kobiljnjaka 23. maja, taktička situacija je podnošljivija i moral je porastao. Potom dolazi do neuspjeha deblokade Sarajeva, a ubrzo i grupisanje izuzetno jakih neprijateljskih snaga sa ciljem konačnog slamanja 5. korpusa. U takvim okolnostima morao se je bez obzira na cijenu uništiti mostobran Ćojluk. To je konačno i učinjeno 10. jula kada je nakon 16 sati neprekidnog dejstva i veličanstvenom,ali i krvavom borbom boraca 511-te, srušen južni mostobran „Ćojluk“ i time protjeran agresor s lijeve obale Une. 

Pobjedom na Ćojluku je ponovo oživljen san da ćemo uspjeti osloboditi svoj grad i vratiti se svojim domovima.  Na Ćojluku nije branjena samo bosanska Krupa, nego i cjelokupni tadašnji "bihaćki džep" čijom podjelom napola bi došlo i do vjerovatnog totalnog vojničkog poraza. Ovom pobjedom u posljednji čas smo izbjegli kasniju sudbinu Srebrenice i Žepe. U ovim borbama je bilo nekoliko danas  manje poznatih akcija i mnogo heroja. Posebno se isticala pobjeda kod Kadirinog Dola o kojoj ću naknadno napisati nešto više. 

Nakon predaha poslije bitke, vidjelo se da su nažalost gubici bili enormni. Ukupno u tih sedam mjeseci život je izgubilo 55 boraca, a stotine ih je teže i lakše ranjeno. Bili su to hrabri požrtvovani ljudi, koji daju primjer drugima. Naša borba bila je zasnovana na jednoj velikoj plemenitoj civilizacijskoj ideji i na to treba biti ponosan i to stalno isticati. Hrabrost i odlučnost pripadnika 511-te, ali i svih boraca 5. Korpusa,  u otporu i odbrani naše domovine, istorijska je lekcija svima nama danas, u okolnostima kada se ponovo suočavamo s mnogim izazovima u izgradnji i očuvanju naše domovine. Ćojluk će zauvijek ostati upisan u našoj istoriji kao simbol hrabrosti, upornosti, požrtvovanosti i nade.

Na primjerima Ćojluka, ali i drugih slavnih pobjeda treba graditi samopouzdanje i sazidati orijentir za sadašnjost i budućnost. To je naše istorijsko naslijeđe koje nam može dati potrebnu snagu da se izborimo za bolju budućnost, pogotovo kada se suočavamo sa onima koji bi u miru da završe ono što je agresor neuspješno pokušao oružjem. Na to nas obavezuje sjećanje na naše šehide i poginule borce. Zato sam kao i mnogi drugi veterani neizmjerno ponosan, ali i tužan i sjetan kad god mi pogled padne na Ljiljan na Ćojluku. Bili smo ratnici i bili smo tu kad je bilo najteže. Tu smo ostavili našu mladost i snove.  27 godina nakon pobjede kao kletva odzvanja Aristotelova misao da" nije dovoljno dobiti rat; važnije je organizovati mir“. Nadam se da možemo i jedno i drugo...

INTERVJU: SAMIR JAŠARAGIĆ, MINISTAR ZA PITANJA BORACA I RVI USK-a: Greške prema demobilisanim borcima su napravljene odmah nakon rata

 Jedna od kategorija našeg društva koja tokom postratnog perioda nije najadekvatnije bila zbrinuta je boračka populacija, odnosno, demobilisani borci. U posljednje vrijeme ovaj problem je ponovno aktualiziran, a o tome kako će Vlada Unsko-sanskog kantona, prateći zakone sa viših nivoa nastojati zbrinuti ovu kategoriju boračke populacije, kao i o ostalim aktivnostima koje se provode unutar Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, za Krajinu govori Samir Jašaragić, ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi Unsko-sanskog kantona.

KRAJINA: Setom izmjena i dopuna boračkih zakona Vlada Federacije BiH, a potom i Federalni parlament, poboljšan je status boračke populacije. O kojim se pravima konkretno radi i šta je to novo što će ovo Ministartsvo učiniti po pitanju brojnih problema koji se tiču demobilisanih, ali i branitelja Unsko-sanskog kantona uopće?

Jašaragić: Što se tiče izmjena i dopuna boračkih zakona, moram reći da se one odavno čekaju i da su te izmjene dobrodošle. Izmjene još nisu objavljene u Službenom listu tako da službeno još nisu na snazi. Ono što je ovdje veoma bitno je da se supruge umrlih demobilisanih boraca koje nemaju nikakva primanja, odnosno ako imaju primanja ispod cenzusa u visini od jedne prosječne plate u F BiH, uvode u prava da primaju naknadu po pet konvertibilnih maraka za jedan mjesec proveden u Armiji R BiH, HVO ili MUP-u. To je naravno dobar prijedlog jer se ispravlja nepravda koja dugo traje. Ali, taj Zakon je jako kasno došao. Kada smo se 1996. godine demobilisali, bilo je logično očekivati da nam zakonom bude regulirano mnogo toga, između ostalog, prednost pri zapošljavanju, oslobađanje od raznih naknada, način korištenja Deviznih vojnih knjižica, plaćanje školovanja u visokoobrazovnim ustanovama i slično. Ali, to je sve došlo jako kasno, pa većina demobilisanih boraca to nije ni iskoristila. Učinjeno je dosta sistemskih grešaka, neefikasnih projekata poput izdavanja certifikata, koji nije pomogao boračkoj populaciji da ostvari svoja prava, nego su se dapače, osjećali odbačenima i prevarenima. Na dužnost ministra sam imenovan u aprilu 2021. godine, a Zakon o dopunskim pravima boraca i njihovih porodica je usvojen u decembru 2020. godine i on je bio usklađen sa federalnim zakonom. Kroz njega se dalo pravo onim demobilisanim borcima koji nemaju primanja da imaju pravo na novčanu naknadu za svaki mjesec koji su proveli u Armiji R BiH na novčanu naknadu u visini od pet KM. Unsko-sanski i Sarajevski kanton su jedini odredili taj iznos na pet KM i dali su široko pravo na način da smo dali svim korisnicima bez obzira na godine starosti. Preko 57 godina starosti se tretiraju kroz federalni budžet, a ispod 57 kroz kantonalni. Međutim, mi smo dali svima, bez obzira na starosnu dob, dok u nekim kantonima, ta je ljestvica od 55 do 57 godina, te su njihova izdvajanja u ove namjene mnogo manja od naših.

KRAJINA: Koliki je ovogodišnji budžet Ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida i da li će planirani iznos sredstava biti dovoljan za financiranje potreba i prava boračkih populacija?

Jašaragić: Mi smo zatekli budžet prošle godine u visini od 6. 799. 132 KM, i njime su bila predviđena samo dva miliona KM za namjene o kojima sam prethodno govorio, tj. novčanu naknadu, a ispostavilo se da nam treba oko 4 miliona KM, pa smo tokom godine sa drugih kodova preraspoređivali sredstva interno, a kasnije kada smo iscrpili te mogućnosti, povlačili smo sredstva iz drugih ministarstava kako bismo uspjeli isplatiti boračke naknade. Naime, mimo svake procjene, broj korisnika je bio znatan i kretao se blizu 2.000, zbog čega smo morali osigurati dodatna sredstva za isplatu.

Zbog toga smo ove godine budžet povisili na blizu 10 miliona KM, što je tri miliona KM više nego protekle godine i nadamo se da će biti dovoljno sredstava i za ove namjene. Da li će sredstva iz budžeta biti dovoljna za financiranje potreba boračkih populacija, nije moguće precizno odgovoriti, jer mnogo toga ovisi od privrednih kretanja, kao što ne znamo da li će se mijenjati broj korisnika koji ostvaruju pravo na novčanu naknadu, zdravstveno osiguranje i slično. Ako i dalje budemo imali jednak broj onih koji ostvaruju ta prava, za isplatu bi trebala biti dovoljna četiri miliona KM.

KRAJINA: Na šta će ta sredstva najviše biti utrošena?

Jašaragić: Sredstva će najviše biti utrošena na boračku naknadu za nezaposlene borce u iznosu od četiri miliona, pa i više. Zakon koji je dao pravo borcima da budu oslobođeni plaćanja taksa i naknada za uređenje građevinskog zemljišta, priključaka na elektrodistributivnu mrežu, priključka na vodovodnu mrežui slično, precizirao je da svako ima pravo jednom iskoristiti tu povlasticu, međutim prošle godine ovo Ministarstvo je promijenilo naš Pravilnik kako bi ta prava boraca bila regulirana onako kako je zakonski i predviđeno, a Ministarstvo im eventualno to pravo nije omogućilo. Imamo veliki broj takvih zahtjeva, a prošle godine za te namjene u budžetu je bilo predviđeno oko 700.000 KM. Ove godine smo povećali taj iznos za milion KM, tako da će grant općinama i gradovima za provođenje Zakona o pravima boraca biti veći za taj iznos. To je velika stavka koja je povećana, a kao što sam ranije rekao budžet smo povećali za oko tri miliona KM. Od 2018. godine budžet Ministarstva je stalno u porastu, a slijedeće godine nam je cilj da ga povećamo za još dva miliona maraka.

KRAJINA: Nedavno je u skupštinskoj proceduri u formi nacrta usvojen i Zakon o značajnim datumima i ličnostima iz proteklog rata? Koje su osnovne značajke ovog Zakona i kako će Ministarstvo sudjelovati u obilježavanju godišnjica?

Jašaragić: Na ovom Zakonu se radi od 2006. godine, oformljena je i radna grupa koju čine bivši oficiri iz svih općina i gradova Unsko-sanskog kantona. Ta radna grupa je dala svoje viđenje i kroz Nacrt Zakona predviđeni su značajni datumi, događaji i ličnosti koji po njihovim kriterijima trebaju biti uvršteni u takav Zakon. Zakon je 2016. godine bio u proceduri, vraćen je Skupštini USK-a bez obrazloženja, pa smo ga opet uputili u proceduru koju mora proći. U formi nacrta on je usvojen u Skupštini, u roku od mjesec dana bit će provedena javna rasprava, a onda će o njemu ponovno se odlučivati u Vladi i Skupštini USK-a. Nadam da će biti usvojen, jer će ovakav Zakon sistemski urediti ovu oblast, pored ostalog bit će uređeno i financiranje onoga što će njime biti tretirano. Bitno je reći da trenutno imamo obrazac na našoj web stranici gdje nam gradovi i općine iznesu svoj zahtjev i potrebe, da iskažu šta oni smatraju da je bitno za obilježavanje kao značajnog datuma, događaja ili ličnosti na njihovom području, a mi ih onda sufinanciramo nakon čega njihove službe imenuju nosioca aktivnosti poput udruženja koji taj proces dalje odvijaju, a nama pravdaju utrošak sredstava. To je najefikasniji način da se te aktivnosti završe na zadovoljavajući način.

KRAJINA: Još uvijek Ministarstvo stipendira studente čiji su roditelji bili pripadnici OS A R BiH. Koliki je taj broj, a koliko iznose stipendije?

Jašaragić: Studente stipendiramo u iznosu od 500.000 KM, a taj iznos podijelimo sa brojem zahtjeva i tako dođemo do visine pojedinačne stipendije. Prošle godine to je iznosilo 860 KM. Ponekad se dogodi da neko od studenata ne ispunjava uvjete, ali samo na način da dokumentacija nije potpuna ili nije na vrijeme predana. Oni imaju mogućnost nakon što nam dostave dokumentaciju u roku trajanja javnog poziva doći kod nas i provjeriti da li nešto treba dopuniti ili ispraviti, ali nekad se desi da to ne urade, što je isključivo njihova greška. Ovom prilikom ih sve pozivam da prate naše objave i provjeravaju urednost dokumentacije. Također cilj nam je da se ova stavka u budžetu poveća.

KRAJINA: Na koji način Ministarstvo pomaže liječenje pripadnika boračkih populacija i u kojem iznosu odvaja sredstva za te potrebe?

Jašaragić: Ministarstvo ima kod na osnovu kojeg osigurava borce i članove njihovih porodica koji nemaju zdravstveno osiguranje, pod određenim uvjetima. Godišnje, na ta izdavanja potrošimo oko 440.000 KM. Zatim, objavljujemo Javni poziv za borce i članove njihovih porodica, naravno uz dokaz o statusu borca i prava na ostvarivanje ovog prava i na osnovu toga im dajemo jednokratnu novčanu pomoć za liječenje do isteka sredstava. Međutim, zbog budžetskog nadzora smo pooštrili mjere na način da nam se treba dostaviti uredna ljekarska dokumentacija o zdravstvenom stanju onoga koji ostvaruje pravo na naknadu za liječenje. Također, izdvajamo i jednokratnu novčanu pomoć i za školovanje i za socijalno ugrožene porodice. Imamo posebne grantove za pomoć paraplegičarima i RVI.
Ali, istina je da mi ne možemo riješiti sve boračke zahtjeve i probleme kada bi imali i deset puta veći budžet. Prošlo je mnogo godina, ljudi su oboljeli, ratni vojni invalidi imaju mala primanja, sva ta primanja su nedovoljna za život jer nisu bila usklađena. Sada se očekuje kroz federalni zakon, tzv. “švicarska forma” što znači da bi se primanja usklađivala sa rastom bruto društvenog proizvoda, odnosno cijena života. To bi bilo dobro za boračke populacije, ali i tada bi bilo nedovoljno jer je najveća greška prema njima napravljena odmah nakon rata kada nije pronađen način da se stvarno i kvalitetno riješi problem zapošljavanja boračke populacije. Da se tada tako postupilo, sada ne bismo imali ovoliko problema, ali bez obzira na sve propuste, obaveza ovog Ministarstva je da brine o boračkim populacijama u skladu sa mogućnostima i mi ćemo to i dalje raditi.

KRAJINA: Kakvo je stanje i može li se više uraditi kada je u pitanju zapošljavanje pripadnika ovih kategorija?

Jašaragić: Zapošljavanje boračke populacije u suštini je zadaća Fonda za stambeno zbrinjavanje boračkih populacija. Koliko znam, oni su ove godine planirali projekte i nadaju se zapošljavanju kroz zemljoradničke zadruge. Na kraju samo mogu ponovno zaključiti da su greške prema boračkim populacijama u svim segmentima ostvarivanja njihovih prava davno napravljene, moglo se mnogo toga uraditi bolje i na svačije zadovoljstvo, ali budući da nije tako, mi radimo ono što smo u mogućnosti, i tražit ćemo načina ne samo da ispoštujemo ono što pripadnicima boračkih populacija pripada po zakonskim propsima, nego ćemo pokušavati i kroz druge segmente tražiti način da se njihove potrebe riješe, jer oni su to zaslužili onda kada su se borili za ovu zemlju.

KRAJINA: Koje su to ostale aktivnosti koje ovo ministarstvo obavlja?

Jašaragić: Zakonom o organizaciji i nadležnostima kantonalnih organa uprave i upravnih organizacija, utvrđene su nadležnosti Ministarstva i iste provodimo. Nadalje, Ministarstvo će obavljati poslove i zadatke koji su u nadležnost stavljeni Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, kao i federalnim propisima i to: Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica, Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, Zakon o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica.
U sastavu Ministarstva nalaze se odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu izvan sjedišta Ministarstva, kao osnovne organizacione jedinice koje djeluju na području gradova/općina Unsko-sanskog kantona. Također, Ministarstvo će usmjeravati na angažovanje svih relevantnih faktora za osiguranje i stvaranje uslova za ostvarivanje prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite.

Projekti i aktivnosti za godinu 2022. godinu su: provođenje aktivnosti na donošenju izmjena i dopuna Zakona o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, u cilju usklađivanja sa federalnim zakonom, a samim tim i niz provedbenih propisa, aktivnosti u cilju donošenja Zakona o značajnim datumima, događajima i ličnostima na području Unsko-sanskog kantona, kontinuirani poslovi vođenja upravnog postupka i donošenja prvostepenih rješenja o priznavanju prava na porodičnu invalidninu, ličnu invalidninu, ortopedski dodatak, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, prethodno pribavljajući nalaz i mišljenje nadležnih ljekarskih komisija, prava na novčanu naknadu demobiliziranih branilaca, te vršenje revizije prvostepenih rješenja prethodno navedenih postupaka, vođenje postupka po žalbama i vođenje upravnog postupka za korisnike/povratnike sa područja drugog entiteta u skladu sa Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, vođenje postupka u cilju provođenja Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, te vođenje upravnog postupka za priznavanje prava utvrđenih Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica.

U saradnji sa Ministarstvom finansija nastavit ćemo kontinuitet u isplatama novčanih naknada za demobilizirane branioce, kao i ostalih prava propisanih Zakonom o dopunskim pravima branilaca i članova njihovih porodica, te realizaciju izgradnje/opremanje/sanacije/rekonstrukcije spomen- obilježja, a sve u cilju promocije vrijednosti i njegovanja tekovina proisteklih iz odbrambeno-oslobodilačkog rata.

Razgovarala:Niha Džanić

Razgovor sa povratnicima o aktuelnoj situaciji u ovoj regiji

 Delegacija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, u kojoj su bili zastupnici: Jasmin Emrić, Vlatko Glavaš, Aida Baručija i Zukan Helez, u sklopu posjete Prijedoru, i ministar za pitanja boraca i RVI u Vladi USK Samir Jašaragić prisustvovali su jučer radnoj i izvještajnoj skupštini Udruženja veterana Krajine 1992-95. gdje su bili predstavnici građana i povratnika iz pet općina i gradova: Prijedora, Bosanskog Novog, Kostajnice, Dubice i Gradiške.

Ministar Jašaragić i delegacija PD Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine informisani su o radu Udruženja veterana Krajine 1992-95 Prijedor i u razgovoru sa povratnicima o aktuelnoj situaciji u ovoj regiji, stavili su se na raspolaganje za pomoć, u skladu sa svojim nadležnostima.
Nakon posjete ministar Jašaragić je kazao da su razgovarali sa povratnicima o modalitetima za uključivanje u rješavanje problematike s kojim se povratnička populacija suočava.

Biografija: Samir Jašaragić

Samir Jašaragić trenutno obavlja funkciju ministra Ministarstva za pitanje boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi USK.         

Magistrirao je poslovnu ekonomiju, na temu „Finansiranje projekata bankarskim kreditima, obveznicama i dionicama“, sa najvišom ocjenom na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Bihaću. Na istom fakultetu je i diplomirao, takođe sa najvišom ocjenom, na studijskom smjeru menadžment i poduzetništvo. Završio je srednju elektrotehničku školu, smjer računska tehnika i automatika, u SŠC "Slavko Žardin" Bihać.

Dodatno je educiran i certificiran iz domena poslovne ekonomije, marketinga, te poslovnog komuniciranja i informatike. Posjeduje dobre organizacijske, komunikacijske, marketinške i digitalne kompetencije. Aktivno govori engleski jezik. Radno iskustvo stjecao je radom u privatnom sektoru, Misiji OSCE-a u BiH, te od 1998-e godine u BH Telecomu dd Sarajevo, pri izvršnoj direkciji za razvoj poslovanja - cc Bihać. 

Također ima dugogodišnje iskustvo kroz aktivan politički i javni angažman. Dva puta je biran za vijećnika u Općinskom vijeću Bosanska Krupa i član je Koordinacionog tima za izradu Programa kapitalnih investicija općine Bosanska Krupa.

 

Aktivno piše i objavljuje članke i analize o ekonomiji, politici, geoekonomiji i fenomenima savremenog globaliziranog društva. U pripremi za objavljivanje je njegova knjiga „Finansiranje projekata bankarskim kreditima, obveznicama, dionicama i fondovskim sredstvima“, a trenutno piše i knjigu o geopolitici.       

                                        

Rođen je 1973. g. u Bos. Krupi gdje i danas živi. Oženjen je i otac dvoje djece. Po nacionalnosti  je Bošnjak.   
 
Ratni je veteran Armije Republike Bosne i Hercegovine od 1992-e do 1996-e godine, a kraj rata dočekao je kao pripadnik proslavljene prve čete prvog bataljona 511. slavne brdske brigade.





































KOLIKI JE REALNI RIZIK DA ZEMLJOTRES RAZORI BOSANSKU KRUPU?

Apokaliptične slike posljedica zemljotresa jačine 6,3 stepena po Richteru sa epicentrom kod Petrinje u utorak (29. decembra) unijele su nemir i nespokoj i u naše domove. Zemljotres se snažno osjetio i na području Krajine. Petrinja je vazdušnom linijom od Krupe udaljena samo 62 km. Skoro svi seizmolozi smatraju da će zemljotresa biti još, a da bi do smirivanja moglo proći i do šest mjeseci. I daje osjetimo manja podrhtavanja. Škole ne rade, a u dušama nemir i nespokoj. Pošto u medijima nisam našao cjelovitu analizu, koja bi se  konkretno ticala prijetnje od razaranja ove vrste za Bosansku Krupu, malo sam istražio i došao do određenih spoznaja koje ću iznijeti u nastavku ovog teksta. 

Balkan je trusno područje, jer se afrička tektonska ploča kreće na sjever, a naša - evroazijska - kreće se ka jugu i one se sudaraju, što stvara napetosti i uzrokuje zemljotrese. Seizmologija, grana geofizike koja se bavi proučavanjem potresa i njihovih popratnih pojava, smatra da se zemljotresi ne mogu predvidjeti, ali da se mogu proračunati parametri kretanja tla sa određenom vjerovatnoćom prekoračenja u određenom vremenskom periodu, a koji kao faktori rizika služe za projektovanje objekata. 

U BiH za ove namjene Zavod za standardizaciju Bosne i Hercegovine prošle godine izradio je "Kartu seizmičkih zona i referentnih ubrzanja tla u BiH", odn. tzv. EUROKOD 8. Ove mape koriste se pri građenju za procjenu seizmičkog rizika. Dobra vijest je da smo mi (Bosanska Krupa) jedno od područja sa najmanjim rizikom u BiH, što je vidljivo na mapama koje su rađene na osnovu povratnog  perioda od 95, ali i od 475 godina. 

Bosanska Krupa nije pretrpjela velike štete od poznatih razornih zemljotresa u regionu, iako su pri onima od preko šest stepeni po Richteru veća oštećenja moguća i na daljinama od 160 km od epicentra. Nema istorijskih podataka da je Krupa pretrpjela veće razaranje nakon potresa u Bihaću jačine 5 po Richteru iz 1916. g. Ovo potvrđuje i razorni zemljotres jačine 6,6 stepeni prema Rihteru koji je 1969. godine pogodio Banja Luku i sjeverozapad Bosne. "Izveštaj o procjeni štete izazvane zemljotresom u Banja Luci i njenoj okolini" načinjen 1970-e godine od strane nadležne Komisija SIV-a navodi da je Seizmološka stanica u Sarajevu registrovala  tri snažna zemljotresa jačine između 7 i 8 stepeni. Zemljotres koji je pogodio Banju Luku osjetio se gotovo u svim gradovima sjeverne Bosne i dobrim dijelom na teritoriju Hrvatske. Podrhtavanje tla tako se osjetilo u 15 općina Bosanske krajine: Banja Luka, Čelinac, Laktaši, Bosanska Gradiška, Prnjavor, Kotor-Varoš, Mrkonjić-Grad, Skender-Vakuf, Srbac, Jajce, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Bosanska Dubica i Bosanski Novi. Prema stručnim konstatacijama, oštećenja objekata u Bosanskoj krajini nalazila su se na prostoru od 9.000 km2, a najveće posljedice zemljotresa osjetili su gradovi Banja Luka, Laktaši, Čelinac, Bosanski Novi i Prnjavor.

Bosanska Krupa se srećom ne navodi u ovom crnom izvještaju. Za moje znanje u Krupi nemamo seizmologa, ali imamo Asima Hadžića, dipl. ing. građevine i čovjeka sa ogromnim životnim i stručnim iskustvom. On ističe da u svojoj bogatoj karijeri nikada nije imao iskustvo da učestvuje u sanaciji štete nastale od zemljotresa. 

Dobra vijest je i da je većina srušenih zgrada od sitne cigle i nemaju armirano-betonske konstrukcije (u narodu poznatih kao vijenci i stubovi), a koje su naši vrijedni i stručni građevinci davno usvojili kao standard i obaveznu praksu. I na slikama porušenih objekata se uočava odsustvo takve gradnje. Nije nebitno ni to da je većina naših starih kuća porušena i popaljena tokom agresije, a novoizgrađene imaju povećanu seizmičku otpornost. U Petrinji vidimo da su stare (divne i istorijski vrijedne) kuće preživjele okupaciju, ali nažalost nisu i zemljotres.

Zašto onda uz sve navedeno kod nas Krupljana postoji strah i bojazan od zemljotresa? Vjerovatno se poistovjećujemo sa žrtvama razornih zemljotresa, te tako podsvjesno doživljavamo zemljotres kao veliku opasnost. Masovni mediji iz svojih interesa nastoje da kod javnosti  pobuđuju emocionalno rasuđivanje nasuprot racionalnom i tako je opterećuju strahovima, počevši od onih od rata, gladi, pandemije, gubitka egzistencije, poplava i slično. Svemu tome dodatno pogoduje i godina korona virusa, godina koja nam je ukradena, a završava se stravičnim slikama iz susjedne Hrvatske. Također i kolektivno sjećanje na velike nesreće iz prošlosti vremenom poprima mitske dimenzije. Naravno neke strepnje su opravdane, ali spoznajne koristi od prihvatanja realne mogućnosti neke prijetnje trebale bi biti visoko na listi prioriteta svake zajednice, odn. njenog javnog mnijenja. 

Ovakav stav zastupa i Lucy Jones, profesorica na sveučilištu CalTech i jedna od najprominentnijih seizmologinja na svijetu, globalno poznata kao "Earthquake Lady", odn. Gospođa Potres. Povodom potresa u Petrinji izjavila je: "...potresi stvaraju osjećaj straha veći nego što su stvarna prijetnja za vaš život. Jako nas je strah da ćemo umrijeti u potresu, ali to se događa jako jako rijetko. Shvatite ovo, sve oko vas tjera vas u strah, ali ono što vam slijedi će vjerojatno biti manjeg intenziteta od onoga što ste već imali. Loše građevine su se već srušile i gotovo sigurno će sve dalje ići na bolje tako da vaš automobil je vjerojatno opasniji od potresa."

Na kraju svim čitaocima želim sretnu i uspješnu Novu godinu uz nadu da će nas u budućnosti mimoići kataklizme, ali i poruku - mirno spavajte, zemljotres nam treba biti zadnja briga! 

ZA POČETAK ŠKOLSKE GODINE

    

Na posljednjoj sjednici OV Bosanska Krupa kao vijećnik Naroda i Pravde postavio sam vijećnička pitanja općinskoj Komisiji za regulaciju saobraćaja vezano za problem regulacije saobraća na raskrsnici ispred zgrade suda i spajanju Ulica Rasima Redžića i Podgrmečke na magistralni put kod benzinske pumpe. Insistirao sam da se Komisija sastane i poduzme sve potrebne mjere da se ovaj problem razriješi, jer nisu označeni pješački prelazi, odn. kolovozne trake, što dovodi do nejasnoća o pravilnom kretanju. To je problem svim učesnicima u saobraćaju, a posebno đacima.

                                         

Sutra počinje prvi dan nove školske godine i očekuje se veliki broj djece u blizini škola. Zbog toga apelujem na sve učesnike u saobraćaju, a posebno vozače, da budu maksimalno oprezni u zonama blizu škola, uz napomenu da je brzina kretanja vozila u blizini škola do 40 km/h. Stanite na pješačkom prelazu, uvijek usporite u blizini škola, dobro otvorite oči i ne žurite! Naši mališani su sitni i slabo vidljivi, pa se teško uoče iz automobila. Smatramo da je ovoj problematici potrebno posvetiti više pažnje, te kroz vijećnička pitanja nastojimo na to ukazati tokom cijele godine. I na kraju neka je sretna i uspješna nova školska godina svim đacima, nastavnicima i roditeljima!

!