KOLIKI JE REALNI RIZIK DA ZEMLJOTRES RAZORI BOSANSKU KRUPU?

Apokaliptične slike posljedica zemljotresa jačine 6,3 stepena po Richteru sa epicentrom kod Petrinje u utorak (29. decembra) unijele su nemir i nespokoj i u naše domove. Zemljotres se snažno osjetio i na području Krajine. Petrinja je vazdušnom linijom od Krupe udaljena samo 62 km. Skoro svi seizmolozi smatraju da će zemljotresa biti još, a da bi do smirivanja moglo proći i do šest mjeseci. I daje osjetimo manja podrhtavanja. Škole ne rade, a u dušama nemir i nespokoj. Pošto u medijima nisam našao cjelovitu analizu, koja bi se  konkretno ticala prijetnje od razaranja ove vrste za Bosansku Krupu, malo sam istražio i došao do određenih spoznaja koje ću iznijeti u nastavku ovog teksta. 

Balkan je trusno područje, jer se afrička tektonska ploča kreće na sjever, a naša - evroazijska - kreće se ka jugu i one se sudaraju, što stvara napetosti i uzrokuje zemljotrese. Seizmologija, grana geofizike koja se bavi proučavanjem potresa i njihovih popratnih pojava, smatra da se zemljotresi ne mogu predvidjeti, ali da se mogu proračunati parametri kretanja tla sa određenom vjerovatnoćom prekoračenja u određenom vremenskom periodu, a koji kao faktori rizika služe za projektovanje objekata. 

U BiH za ove namjene Zavod za standardizaciju Bosne i Hercegovine prošle godine izradio je "Kartu seizmičkih zona i referentnih ubrzanja tla u BiH", odn. tzv. EUROKOD 8. Ove mape koriste se pri građenju za procjenu seizmičkog rizika. Dobra vijest je da smo mi (Bosanska Krupa) jedno od područja sa najmanjim rizikom u BiH, što je vidljivo na mapama koje su rađene na osnovu povratnog  perioda od 95, ali i od 475 godina. 

Bosanska Krupa nije pretrpjela velike štete od poznatih razornih zemljotresa u regionu, iako su pri onima od preko šest stepeni po Richteru veća oštećenja moguća i na daljinama od 160 km od epicentra. Nema istorijskih podataka da je Krupa pretrpjela veće razaranje nakon potresa u Bihaću jačine 5 po Richteru iz 1916. g. Ovo potvrđuje i razorni zemljotres jačine 6,6 stepeni prema Rihteru koji je 1969. godine pogodio Banja Luku i sjeverozapad Bosne. "Izveštaj o procjeni štete izazvane zemljotresom u Banja Luci i njenoj okolini" načinjen 1970-e godine od strane nadležne Komisija SIV-a navodi da je Seizmološka stanica u Sarajevu registrovala  tri snažna zemljotresa jačine između 7 i 8 stepeni. Zemljotres koji je pogodio Banju Luku osjetio se gotovo u svim gradovima sjeverne Bosne i dobrim dijelom na teritoriju Hrvatske. Podrhtavanje tla tako se osjetilo u 15 općina Bosanske krajine: Banja Luka, Čelinac, Laktaši, Bosanska Gradiška, Prnjavor, Kotor-Varoš, Mrkonjić-Grad, Skender-Vakuf, Srbac, Jajce, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Bosanska Dubica i Bosanski Novi. Prema stručnim konstatacijama, oštećenja objekata u Bosanskoj krajini nalazila su se na prostoru od 9.000 km2, a najveće posljedice zemljotresa osjetili su gradovi Banja Luka, Laktaši, Čelinac, Bosanski Novi i Prnjavor.

Bosanska Krupa se srećom ne navodi u ovom crnom izvještaju. Za moje znanje u Krupi nemamo seizmologa, ali imamo Asima Hadžića, dipl. ing. građevine i čovjeka sa ogromnim životnim i stručnim iskustvom. On ističe da u svojoj bogatoj karijeri nikada nije imao iskustvo da učestvuje u sanaciji štete nastale od zemljotresa. 

Dobra vijest je i da je većina srušenih zgrada od sitne cigle i nemaju armirano-betonske konstrukcije (u narodu poznatih kao vijenci i stubovi), a koje su naši vrijedni i stručni građevinci davno usvojili kao standard i obaveznu praksu. I na slikama porušenih objekata se uočava odsustvo takve gradnje. Nije nebitno ni to da je većina naših starih kuća porušena i popaljena tokom agresije, a novoizgrađene imaju povećanu seizmičku otpornost. U Petrinji vidimo da su stare (divne i istorijski vrijedne) kuće preživjele okupaciju, ali nažalost nisu i zemljotres.

Zašto onda uz sve navedeno kod nas Krupljana postoji strah i bojazan od zemljotresa? Vjerovatno se poistovjećujemo sa žrtvama razornih zemljotresa, te tako podsvjesno doživljavamo zemljotres kao veliku opasnost. Masovni mediji iz svojih interesa nastoje da kod javnosti  pobuđuju emocionalno rasuđivanje nasuprot racionalnom i tako je opterećuju strahovima, počevši od onih od rata, gladi, pandemije, gubitka egzistencije, poplava i slično. Svemu tome dodatno pogoduje i godina korona virusa, godina koja nam je ukradena, a završava se stravičnim slikama iz susjedne Hrvatske. Također i kolektivno sjećanje na velike nesreće iz prošlosti vremenom poprima mitske dimenzije. Naravno neke strepnje su opravdane, ali spoznajne koristi od prihvatanja realne mogućnosti neke prijetnje trebale bi biti visoko na listi prioriteta svake zajednice, odn. njenog javnog mnijenja. 

Ovakav stav zastupa i Lucy Jones, profesorica na sveučilištu CalTech i jedna od najprominentnijih seizmologinja na svijetu, globalno poznata kao "Earthquake Lady", odn. Gospođa Potres. Povodom potresa u Petrinji izjavila je: "...potresi stvaraju osjećaj straha veći nego što su stvarna prijetnja za vaš život. Jako nas je strah da ćemo umrijeti u potresu, ali to se događa jako jako rijetko. Shvatite ovo, sve oko vas tjera vas u strah, ali ono što vam slijedi će vjerojatno biti manjeg intenziteta od onoga što ste već imali. Loše građevine su se već srušile i gotovo sigurno će sve dalje ići na bolje tako da vaš automobil je vjerojatno opasniji od potresa."

Na kraju svim čitaocima želim sretnu i uspješnu Novu godinu uz nadu da će nas u budućnosti mimoići kataklizme, ali i poruku - mirno spavajte, zemljotres nam treba biti zadnja briga!