Samir Jašaragić Blog o ekonomiji, geoekonomiji i fenomenima globaliziranog društva

Pad Bosanske Krupe 21. aprila '92. doveo je do poniženja i gnjeva Krupljana, ali i do rađanja nade u povratak u svoje sokake i avlije (kuće su rušene i paljene). Nada u povratak preko Une stvorila je 511. Slavnu bbr. koja je to i uspjela nakon epske borbe - trijumfalno, časno i pobjednički. Zato naša kultura sjećanja treba da se zasniva na istini i pobjedama, da bi se na njima temeljilo povjerenje, optimizam i samopouzdanje, što dovodi do društva u kojem dominira emocija nade – najpoželjnije emocije za uspjeh jednog društva u cjelini!  Ne sjećam se najbolje datuma, ali 21. april nikada neću zaboraviti, jer taj tužan datum predstavlja prekretnicu u životu svih Krupljana. Davne 1992. godine, tog datuma, ratna mašina fašističkog velikosrpskog projekta uvukla se u brda oko Bosanske Krupe i započela brutalnu agresiju na naš grad, silom uvlačeći Krajinu u ratni haos. Pored ranijih jasnih naznaka takvog scenarija, ipak smo bili iznenađeni i protjerani na lijevu obalu Une. Ova

Posljednja sjednica OV Bosanska Krupa od 6-og aprila, uz to vanredna i sa samo dvije tačke odužila se na skoro tri sata? Prva tačka je predstavljena kao prijedlog dopune Poslovnika o radu Općinskog vijeća Bosanska Krupa na način da se Sjednice Općinskog vijeća, Kolegija i Komisija, mogu zakazati putem telefona, elektronski ili na drugi adekvatan način, a materijali se dostavljati elektronski, te da se sam čin glasanja vrši elektronski ili putem telefona riječima „za“, „protiv“ ili „suzdržan. Opozicija (SDA) i kolega iz pozicije, protivili su se ovakvoj izmjeni predstavljajući je kao preuranjenu mjeru, svojevrsno ograničenje prava vijećnika, udaru na demokratiju i pravo na zastupanje interesa i reprezentovanje volje glasača, ali i potencijalnu mogućnost manipulacije. Namjera predlagača je bila da se u vanrednim situacijama i potrebi izbjegavanja boravka u grupama i javnog okupljanja u zatvorenom prostoru osigura mogućnost održavanje sjednica putem neke od multimedijalnih aplikacija (n

1. UVODNA RAZMATRANJA Već decenijama unazad kao dominantno mišljenje o najvećoj dragocjenosti u nekom privrednom subjektu ili organizaciji nametnulo se ono koje ističe značaj zaposlenih nasuprot kapitalu i tehnologiji, ili kako je to jednostavno u svom stilu formulisao Peter Drucker   navodeći da je ključ za postizanje uspjeha otkrivanje potencijala ljudi i ulaganje vremena u njegov razvoj. U tom kontekstu je i izjava koju je svojevremeno za magazin Fortune dao Bill Gates, osnivač kompanije Microsoft, a koja glasi: „Odvedite nam dvadeset najboljih ljudi i Microsoft će postati jedna potpuno nevažna kompanija”. Upravo su zaposleni sa svim svojim sposobnostima najznačajniji resurs kojim neka organizacija raspolaže, a taj resurs podrazumjeva ukupan duhovni i fizički potencijal zaposlenih, kako iskorišteni, tako i skriveni ili neiskorišteni. Stoga ne iznenađuje da su ljudski potencijali u centru pažnje savremenog menadžmenta, a pristup menadžmentu ljudskih potencijala kao specifičnoj